Taksisti i Kar go 1

Sukob taksista i udruženja Kar go ponovo je paralisao centar Beograda.

Kao i prethodnog puta ulice su blokirali taksisti, zahtevajući od gradskih službi da efikasno primenjuju zakon i onemoguće rad njihovoj, kako smatraju, nelojalnoj konkurenciji.

Kar go je ranije takođe više puta protestovao tražeći da se poštuje njihovo, kako kažu, pravo na rad i omogući slobodna konkurencija, a ujedno zaustavi „taksi kartel“. Razlika u pristupu dva tabora, kao i u principima za koje se zalažu, teško da može biti veća.

Tako, dok taksisti svojim protestima prave saobraćajni kolaps kao metod pritiska na gradske i republičke vlasti, Kar go (sa izuzetkom prvog protesta kad su napravili zastoj u Nemanjinoj) „protestuje“ humanitarnim akcijama. Tako je ovo udruženje 8. marta održalo „protest“ poklanjanjem besplatnih vožnji ženama. Zatim su umesto blokade ulica poklonili besplatne vožnje roditeljima sa decom, koja se u Kar go vozilima prevoze u sedištima za decu, a dok u taksijima moraju da sede u običnim sedištima, što je za decu nebezbedno.

Poslednji put kad su zakazali protest, umesto da zaustave saobraćaj, sakupili su milion dinara za pomoć čoveku obolelom od cerebralne paralize, kako bi mu kupili posebna kolica sa mikrokontrolama.

U marketinškom smislu, Kar go je, dakle, kilometrima ispred taksista. Dok taksiste prati reputacija da štimuju taksimetar, varaju turiste, biju vozače Kar goa i naplaćuju ničim opravdane sume za vožnju u kojoj redovno krše saobraćajne propise, Kar go ima reputaciju firme u kojoj unapred znate cenu vožnje, unapred trasu, plaća se karticom „na belo“, imate telefon i sliku vozača, registarsku tablicu vozila, kola su čista, nisu stara, vozači su obavezno ljubazni, mada taksisti uglavnom bolje poznaju grad, a cena je niža i ne raste ni noću ni vikendom.

Da li to onda znači da taksisti nisu u pravu? Delom da, ali delom i ne. Zahtev taksista da se novom konkurentu potpuno zabrani rad, da cene budu regulisane (sa zabranom spuštanja) i da se ograniči broj taksi dozvola, ničim nije moguće opravdati i svaki od tih zahteva šteti građanima Srbije koji bi da se voze taksijem.

Zahtev da građane ne može da vozi ko god hoće je sasvim na mestu. Osnovna funkcija licence je da se obezbedi sigurnost ljudi (otud licence za lekare, arhitekte, pa i taksiste, a recimo ne i za grafičke dizajnere ili parketare). Ali, svako ko može da ispuni ove zahteve mora imati pravo da dobije licencu. I ti zahtevi moraju biti samo minimalno nužni. Dakle, država treba da propiše uslove za prevoz nepoznatih ljudi kolima (recimo da lice nije osuđivano, da prođe psiho test, da ima dozvolu, da auto ide redovno na tehnički pregled itd). Svakom ko ispuni ove uslove mora se dati dozvola. Pa neka pobedi najbolji. Taksisti ako su bolji, nemaju čega da se brinu. Isto važi i za Kar go.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari