Rvač protiv stihije, straha, mržnje i nasilja 1Foto: FoNet/Zoran Mrđa

Čovek kada iz nečega pređe u ništa, što se zove smrt, on još izvesno vreme traje kao sećanje drugih ljudi.

U tom smislu traje i Nebojša Popov u svesti svih nas koji smo došli da sa njim razgovaramo – istakao je profesor filozofije i pisac Dragoljub Mićunović na večerašnjoj tribini „Izazovi kritičkog mišljenja“ u znak sećanja na Nebojšu Popova, istaknutog antiratnog aktivistu i borca za slobodu i demokratiju, u organizaciji udruženja Novi Optimizam. Tribina je u Centru za kulturnu dekontaminaciju održana povodom promocije zbornika radova „Nebojša Popov – Izazovi kritičkog mišljenja “ koje je objavila zadruga „Res publica“ iz Zrenjanina, na pedesetogodišnjicu od studentskih protesta 1968. godine.

Mićunović je rekao da je Popov na izvestan način spadao u alternativce, ali je bio i akademski građanin, nastavnik, doktor sociologoje.

– Sjajno se snalazio i da kuva pasulj i da sedi u kafani i govori, popije, pojede, a da u isto vreme bude akribičan pisac – kazao je Mićunović. On je naglasio da je Popov u knjizi „Contra Fatum“ skupio sve pisane dokumente o progonu osam profesora sa Filozofskog fakulteta i represiji koja je u to vreme postojala. Podrškama koje su dobijali i ljudima koji su vodili tu hajku.

– Palo mi je na pamet, otkud njemu tolika brižljivost, vreme i strpljenje, a onda sam se setio da je iz Zrenjenina, a da je tamo bila Austrougarska, i postojala nekakva država za razliku od Srbijanaca, koji mrze pisani dokument jer im on smeta da lažu i izmišljaju – kazao je Mićunović.

Profesor međunarodnog prava i pisac Tibor Varadi istakao je da na skupu ima ljudi koji su Nebojši bili saborci u najkritičnijim godinama u Beogadu, ali da se njegovo poznanstvo sa njim vezuje za Zrenjanin. Kako je rekao, oni su se upoznali kada su imali desetak godina i jednom prilikom, u detinjstu, razgovarali su o budućnosti. Tada su prema njegovim rečima doneli odluke, Popov da bude rvač, a Varadi plivač.

– Vremenom su dolazili i odlazili razni talasi istina i neistina, ja sam često bio u situaciji da budem plivač protiv struje, no, Nebojša je izabrao još teže poprište, on je zaista bio rvač u svemu što je radio. Jedan od retkih ljudi koji je i pre odlaska sa ovog sveta postao primer, i kada nastojim da dam primer za intelektualca i disidenta, on je među privima koji mi padaju na pamet – kazao je Varadi. On je istpričao da je u njihovom zajedničkom detinjstvu prvo došao fašizam, pa komunizam, sveto verovanje u naciju pa sveto verovanje u tržište i na kraju rat.

– Nebojiša je postao komunista zato što je bio levičar, i prestao da bude u partiji iz istog razloga, zato što je bio levičar. Zato se suprotstvaio nacionalizmu i ratu – istakao je on i zaključio da nije lako biti dosledan i ostati pri kritičkom mišljenju. Ukazao je na to da imamo okruženje koje nam ne daje previše ohrabrenja, ali da će disidenti poboljšavati svet i ulepšavati ga, čak i kada nisu politički pobednici. Zato je prema njegovom mišljenju neophodan nastavak intelektualnog i disidentskog poduhvata kao što je bio Nebojšin. Varadi je potom citirao Pola Valerija koji kaže „Nema vlasti koja bi imala moć da poštuje zakon“ i zaključio „treba im pomoći, a tu pomoć mogu da pruže disidenti Nebojšinog kova“.

– Nebojša je bio nestandardna ličnost u životu Jugoslavije i Srbije – istakao je sociolog Božidar Jakšić, i dodao da je od rane mladosti Popov bio okrenut onima koji su na dnu. Prema njegovim rečima, borio se za druge a malo brinuo o sebi, borio se za opasuljivanje stanovnika Jugoslavije i Srbije, ne bi li stekli svest. Popov je prema mišljenju Jakšića nastojao da miri rogove u vreći i veruje u moć dijaloga i sporazuma čak i kada je bilo izvesno da su oni nemogući.

– Kada bismo posmatrali sa kojom je upornošću gurao taj svoj kamen, imali bi smo metaforu o Sizifu pred očima. Ne sećam se da se desio neki protest, a da on nije učestvovao sa strašću i racionalnim kritičkim propitivanjima uzroka i dometa – od onih prvih iz 1966. godine protiv rata u Vijetnamu, pa posebno studentskih 1968. ali i antiratnih protesta devedesetih godina. On je bio ličnost koja je znala šta je to javno dobro, svoj rad pa i život je posvetio afirmaciji javnog dobra. Nasojao je da svakom ljudskom biću do koga je mogao da dopre ukaže na zančaj i razumevanje vrednosti slobodnog kritičkog mišljenja, kako bi mogao da živi slobodnim životom. Svjestan koliko je taj put trnovit i neizvjestan pitao je sa razlogom „Građanine gdje si“? – istakao je Jakšić uveren da će vrednosti njegovih socioloških radova i javne delatnosti jednog dana biti otkrivene i visoko vrednovane u javnom životu Srbije, ali i zaključio „da bi se to desilo, Srbija se mora temeljno promeniti“.

Sociološkonja Ivana Spasić istakla je „jarke tačke“ zbog kojih nam Popov i danas treba, pa je prvenstveno istakla njegovu doslednu predansot vrednostima slobode, uvek uz poštovanje dostojanstva pojednica i svetosti ljudskog života. Kao drugu tačku je izdvojila ne-elitizam, lišenost snobovskog prezira prema nižima, u socijalnom, intelektualnom i svakom smislu.

“Nebojša je imao neobičnu sposobnost da voli da razgovara i uspostavlja komunikaciju sa veoma različitim ljudima, što je retko. Izdvojila bih njegovu smirenu nepotkupljuvost, koju prati nedostatak postojanja bilo kakve sopstvene uzvišenosti. Nebojša je govorio i pisao neobično lepim jezikom, lišen teške artiljerije naučnog jezika ali bez toga da žrtvuje dubinu. Akoo pogledamo društvo u kome živimo i nas takve kakvi smo jasno nam je da vrline koje su Popova krasile kao autora i aktera očajno nedostaju i zato nam je Nebojša i dalje veoma potreban”, rekla je sociološkinja Spasić.

Profesor Filozofskog fakulteta Sreten Vujović kazao je da je Popov mnoge događaje, promene i krize stojički podnosio, bio usamljen ili u manjini, ali mu nikada nije nedostajalo energije da se izbori. Prema njegovim rečima, imao je neiscrpnu empatiju, saosćanje i solidarnost sa svima koji su ugroženi, posebno prema studentima.

– Republika (Res publica) je bila najveći Nebojšin projekat. Ovo glasilo je on uspešno uređivao preko dve decenije, što je u tadašnjim uslovima bio pravi kulturni podvig – kazao je Vujović i dodao da je u zaglavlju Republike pisalo Glasilo građanskog samooslobođenja protiv stihije, straha mržnje i nasilja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari