Foto: Fonet

Analizom sumnjivih transakcija koje uglavnom prijavljuju banke, u 2018. uočeni su isti načini pranja para kao i prethodnih godina.

Uprava je primetila da se novac nepoznatog porekla, od organizovanog kriminala, kao i od kriminalaca pojedinaca, ubacuje u izgradnju nekrenina koje imaju regulisanu građevinsku dokumentaciju.

Kako se navodi, veća sumnja u pranje novca postoji kod investiranja u stambeno poslovne objekte koji nemaju građevinsku dozvolu.

U takvim slučajevima obično nema nadzora u postupku izgradnje. Nakon izgradnje vrši se legalizacija objekata (stanovi) koji su predmet prodaje (najčešće u gotovini), ocenjuje se u izveštaju. Na taj način se „sporan novac“ legalizuje, ostvaruje se prihod (najčešće gotovinski) i kapitalna dobit koji su van domašaja poreskih organa.

U slučaju trgovine automobilima, novac nepoznatog porekla, za koji se sumnja da potiče od nelegalne trgovine polovnim automobilima, uplaćuje se po osnovu pozajmice osnivača za likvidnost u korist pravnog lica koje se bavi  prodajom automobila.

Pravno lice ga dalje po osnovu fiktivnih faktura transferiše u korist drugog pravnog lica sa čijih računa se vrše plaćanja ka pravnim licima u inostranstvu po osnovu kupovine automobila.

Jedan od uobičajenih načina pranja je kad se novac transferiše između većeg broja pravnih lica, međusobno povezanih. Na kraju se novac  transferiše sa računa pravnih lica na račune fizičkih lica, a po osnovu otkupa sekundarnih sirovina.
Uprava navodi da je uobičajen način da fizičko lice otvara preduzetničku radnju, a u cilju izvlačenja sredstava sa računa pravnog lica koje je pod njegovom upravljačkom kontrolom.

Povezani tekstovi