Šta će se desiti sa Elektroprivrede Srbije nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, pitanje je koje ovih dana zaokuplja pažnju stručnjaka za energetiku ali i javnosti. Uz konstataciju da će „država takvu odluku smatrati nelegitimnom“ izvor Danasa u republičkom Ministarstvu rudarstva i energetike kaže da će najverovatnije pred međunarodnim sudovima biti pokrenuti procesi kako bi se sva imovina srpskih preduzeća na Kosovu, prema tome i imovina EPS, zaštitila na adekvatan način.

Šta će se desiti sa Elektroprivrede Srbije nakon proglašenja nezavisnosti Kosova, pitanje je koje ovih dana zaokuplja pažnju stručnjaka za energetiku ali i javnosti. Uz konstataciju da će „država takvu odluku smatrati nelegitimnom“ izvor Danasa u republičkom Ministarstvu rudarstva i energetike kaže da će najverovatnije pred međunarodnim sudovima biti pokrenuti procesi kako bi se sva imovina srpskih preduzeća na Kosovu, prema tome i imovina EPS, zaštitila na adekvatan način. Naš sagovornik nije mogao da precizira kakvi će pravni postupci biti pokrenuti ali je naglasio da je reč o veoma važnim i principijelnim pitanjima i da država Srbija neće sedeti skrštenih ruku.
Prema podacima Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, preduzeća iz Srbije imaju u Pokrajini oko 1.400 objekata, a samo imovina EPS vredi oko tri milijarde evra. „Otuđenjem svoje imovine na Kosovu, Elektroprivreda Srbije pretrpela bi gubitak od najmanje 1,5 milijardi evra, a samo zato što ne može da koristi kapacitete na Kosmetu EPS je dosad godišnje gubio oko 200 miliona evra. Osim toga, od 1999. godine EPS svake godine samo za nadoknade radnicima, iz cene struje izdvaja 20 miliona evra, kažu u toj kompaniji. a vrednost imovine preduzeća na Kosovu nadmašuje tri milijarde dolara, procenjuju u toj kompaniji.
Na Kosovu posluju tri javna preduzeća koja su zvanično još uvek deo EPS. Reč je o preduzećima Kopovi, Termoelektrane i Elektrokosovo distribucija, nad kojima EPS gotovo da nema nikakvih ingerencija. Kosmetski lignit čini više od 70 odsto rezervi te sirovine u Srbiji, od kojih je dosad iskorišćeno manje od dva odsto. To ga i pored nešto lošijeg kvaliteta u odnosu na lignit iz Kostolca i Kolubare čini najznačajnijom energetskom sirovinom zemlje. I mada istraživanja o rudarskom bogatstvu Kosova i Metohije još nisu sasvim okončana, procenjuje se da rezerve uglja premašuju 20 milijardi tona.
– Dok u užoj Srbiji preostaje uglja tek za narednih 35 godina, na Kosovu ga ima za još punih 16 vekova. Gubitkom Kosova Srbija bi ostala bez značajnih energetskih resursa. Ako se zna da američki stručnjaci procenjuju da zalihe uglja na Kosovu vrede 500 milijardi dolara ne treba da čudi zašto je ta teritorija veoma zanimljiva multinacionalnim kompanijama koje se bore za što bolju poziciju na tom prostoru – tvrdi ekspert za energetiku Jovan Mandić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari