
Uobičajilo se, ne od skoro, verovatno i čitaoci primećuju, da kad neko pođe u prodavnicu, na pijacu itd. obično kaže „idem da uzmem“. A ako nekom od prisutnih, ili ukućana treba još nešto, on poruči „uzmi i (meni) to i to.“ Po pravilu, mnogi se pohvale kako su upravo „uzeli“ lep ležaj ili komodu…
Često kad to čujem, kao šaljivo dometnem, valjda ste kupili, niste uzeli, ponekad pitam i gde to ima da i sam UZMEM. S druge strane kad mi vesela potomčica poveri da joj je nešto mnogo lepo KUPIO taj i taj, opominjem je da je lepše da kaže da je to DOBILA od toga i toga, ili da joj je taj POKLONIO, darovao. U verovatno uzaludnoj nameri da je blagovremeno udaljavam od manične pomodnosti potrošastva.
Istovremeno, međutim, u sebi podozrevam da ta reč o uzimanju nije puki novosinonim za kupovinu, nego da sleće u upotrebu od raširenijeg nego što se misli (a tek zna!) sistema uzimanja, pa ga nehotice i podržava. I to ne samo onog što ga širi obesni novokapitalizam, već i onog koji je ugrađen, pa i ozakonjen, u klanovima beskrupuloznih moćnika ohrabrenih i samoovlašćenih da UZIMAJU sve što im se prohte – pa i državu!
Da to ulazi i u navike, u opšte neprimećivanje „šta nam se događa“ i u aktuelni (ne)civilizacijski kod, u potkulturu i kulturu ophođenja ima još naoko sitnih, a obeshrabrujućih dokaza. Evo, slušam i ovih (preduskršnjih) dana reklame. Uz one što propagiraju „trpezu“ kao da je Uskrs nekakva bahanalija, uočavam nekoliko agresivnih koje preporučuju da se nešto ne ni DOBIJE, niti KUPI – nego ZGRABI! Kad su već sazreli društveno-politički i ekonomski uslovi za „kogodkomesemože grabež“ – zgrabi telefon, neko čudo u kladionici, državni vaučer za letovanje i banjanje.
No to su samo znaci opšte legitimizacije grabeža i otimačine, što opet može da bude i pokazatelj siromaštva, poput onih jagmi za „Lidlove“ piliće, ili devedesetih za onaj „Sponin“ besplatni lebac na Trgu republike, pa i davanja oduška obesti kad je nešto džabe, kao svojevremeno za besplatne (darovane) japanske trešnje. Pa Jezdini i Dafinini redovi, stampedo prilikom otvaranja „Merkatora“, pa redovi „za kod lekara“…
Konačno, ne znam, možda sve to, kao, ima i neke dublje „balkanoidne“ uzroke čime treba da se bave socijalni psiholozi, antropolozi, pošto, uz pomenuto ima i čitav niz drugih povoda za obožavanje čekanja u redu, a možda i više za uvaljivanje preko reda i preko veze.
U Zaječaru i okolini se za takvu gužvu kaže – navalica. A samo sam u Zaječaru čuo izraz „nemo da jedeš go..na preko navalicu!“ Ono kad baš hoće da ih jede – preko reda. Ko zna, takvo smo podneblje!?
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.