Došla su tako neka vremena kada nema tragičnog događaja od globalnog značaja u koji bar malkice nisu umešani i predstavnici golorukog srpskog naroda. Ili barem klubovi naših poštovalaca u svetu, organizovani u tajne ćelije. Kada su javili za masakr u Oslu, cupkali smo pred televizorom, očekujući da se po Marfijevom zakonu, koji je u Srbiji na snazi u poslednjih 20 godina, spikerka obrati dramatičnim tonom:


– Kako saznajemo, napadač se preziva na ić – strepeli smo svi od te dobro poznate rečenice iz rubrike „naši u belom svetu“.

Spikerka je, međutim, pročitala ime koje nas sasvim ograđuje.

– Anders Bering Brejvik, taj nema šanse da je Srbin – bili smo skoro spokojni.

– Vidi ga kaki je plav i pegav ko ćureće jaje – ni izgled mu nije bio baš, onako, srpski.

Što, opet, ne znači da nema ama baš nikakve veze sa nama, ispostavilo se. Kao i uvek.

Čovek netipičnog srpskog imena i prezimena, naime, nadahnjivao se inspiracijom odovud. Napisao je knjigu od cirka 1500 strana, koju će, samo kad se dočepa autorskih prava, odmah štampati Srpska radikalna stranka u zlatotisku pod naslovom: „Naš čovek iz Osla“. Na kraju teksta pisaće – autor je masovni ubica iz Norveške i veliki prijatelj Srba i Srbije.

Trendovi u svetskim ludnicama, izgleda, menjaju se iz dana u dan. Sve je manje ljudi koji drže šaku pod reverom kaputa i tvrde da su glavom i bradom Napoleon Bonaparta.

Međutim, broj onih koji tvrde da su Srbi u duši rapidno se uvećava.

– Gotovo svaki od njih čuo je za Ratka Mladića, Radovana Karadžića, Slobu Miloševića, Vojislava Šešelja, i potpuno su nezainteresovani za Napoleona – tvrde čelni ljudi svetskih ludnica.

Posebno im je drag ni krivi ni dužni car Lazar, poznatiji kao „care Lazo od Srbije glavo“. Tako da se ne začudite kada u hodniku ugledne psihijatrijske bolnice, zapadno od Osla, začujete poznate stihove kosovskog ciklusa: „Care Lazo, od Srbije glavo, care Lazo Lazareviću“.

Ovde je, pak, sve i počelo kada su jedni prisvojili autorska prava na cara Lazara. A onda, kasnije, prisvojili autorska prava na srbovanje u celini. Kad se ukrste ove dve grupacije dobijamo samo jednog Lazu. Lazarevića. Srbija je negde u sredini. Međutim, kako je opisanih ludaka u Srbiji sve manje, tako ih je u svetu sve više. Što je još jedna impresivna srpska pobeda u porazu. Koju ne može da „izvadi“ ni mogućnost da se Novak Đoković ujedanaestostruči, te da osvojim Svetsko prvenstvo u fudbalu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari