
Ogoljenim nasiljem psiho i njegova banda svih ovih godina vladaju državom. Nasiljem se režim poslužio u Novom Sadu, kada su nezadovoljni građani izašli na ulice u znak protesta zbog pogibije petnaestoro ljudi ispred železničke stanice, tako što je poslao svoje maskirane huligane da demoliraju gradsku kuću.
Poneseni bolom, neki građani su se upecali na ovaj mamac, pa su i oni učestvovali u demoliranju, što je režim iskoristio kao povod za hapšenje studenata i političara, od kojih dobar deo nije učestvovao u nasilju. Nasilje je bilo i naguravanje opozicionara s pandurima u Novom Sadu, a ovo nasilje je izrodilo ekstremno nasilje manijaka sa značkom, nad uhapšenim Ilijom Kostićem.
Nasilju je režim pribegao čim su građani počeli da blokiraju raskrsnice na petnaest minuta nedeljno, u znak sećanja na stradale. Na mirne demonstrante poslati su lokalni naprednjački funkcioneri, batinaši i kriminalci, koji su, glumeći žene pred porođajem i bolesne bake, tukli građane i studente. Nasilje na blokadama je podržao i psiho lično, ohrabrivši psihopate da kolima gaze okupljene.
Na režimsko nasilje odgovoreno je nenasilnim studentskim protestom ogromnog intenziteta i nezapamćene masovnosti. Nenasilje i masovnost su najbolji drugari, jer nenasilje pozitivno utiče na masovnost, a ispostavilo se i da režimsko nasilje pozitivno utiče na masovnost svakodnevnih nenasilnih studentskih demonstracija, na kojima učestvuju i građani.
Studentski protest je, za više od tri meseca postao simfonija nenasilja. Studenti su okupili desetine hiljada ljudi u Beogradu, Kragujevcu, Novom Sadu i drugim mestima, a marširajući od grada do grada, na ulice izvlače hiljade onih koje je je režimsko nenasilje držalo zarobljene kod kuće. Srbija se probudila, a režim je u panici. Ovde se vraćamo nasilju.
Dovlačenje plaćenih ćacija ispred predsedništva predstavlja ogoljeno nasilje. To što svi znamo ko su oni zapravo, koliko su plaćeni, gde u stvari spavaju i odakle ih sve dovlače, predstavlja demonstraciju nasilja, jer povodom toga ne možemo ništa.
Očajnici iz režimskog marketinga pokušavaju da nasilnike iz pionirskog parka predstave kao žrtve nenasilnih studentskih blokada i protesta.
Nasilje predstavlja i zakazivanje skupštinskog dupeuvlačenija Miloradu Dodiku, baš u vreme velikog beogradskog mitinga, a posebno perverzan oblik režimskog nasilja bilo je širenje vesti da je „radnik Šopstera izudarao Selakovića“, gde su „radnik Šopstera“ i „izudarao“ laži.
Studenti su do sad pokazali savršeno umeće u kontrolisanju velikih nenasilnih masa i neograničenu svemoć mirnog bunta, praćenog sloganom „Samo ljubav“. Režim je desetine miliona naših evra uložio u organizovanje nasilja u subotu. Studenti im, uveren sam, to zadovoljstvo neće priuštiti.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.