Otpriznavanje 1Foto: Miroslav Dragojević

Draga deco, zahvaljujući ratu koji je Slobodan MiIošević vodio 1999. sa NATO, kako se gubitak Kosova i Metohije ne bi pripisao samo kosovskim Albancima, danas učimo novu reč: OTPRIZNAVANJE!

 

Ovu reč izmislio je firer lično da bi vas zamajavao i folirao. Ova reč nije tek puka suprotnost od reči PRIZNAVANJE – puka suprotnost ove reči je NEPRIZNAVANJE. OTPRIZNAVANJE (ili možda ipak po seljački, ODPRIZNAVANJE, molim filologe da reše ovu nedoumicu), znači da je neko nešto priznao pa se onda predomislio.

Ova reč može eventualno da se koristi u porodičnom pravu, nategnuto, kada neko prizna dete, pa ga otprizna, ako se ispostavi da je dete poštarevo. Srpski režim ovu reč, ipak, koristi u kontekstu međunarodnog javnog prava, što je možda čak i prvi slučaj u istoriji ove nauke.

Neka nazovidržava je priznala Kosovo* pa ju je, pod uticajem lažnih obećanja, jeftinih minđuša na dar, pretnji ruskim nuklearnim napadom, kurvama, kokainom, otkud znam, srpski režim primorao da promeni odluku i otprizna Kosovo*. Sve dok im neko drugi ne pripreti da ga opet priznaju.

Eto konačno i jedne malecke koristi od potpuno nepotrebnog rata sa celim svetom, koji smo izgubili. Nova reč. Ja makar znam kako je to. Mamurant. Čale. Nema lepše lingvističke pojave od nove reči. Iskusni pisci su mi još na početku karijere kazali: ako ne možeš da nađeš pravu reč, ti je izmisli.

Otpriznavanje je, dakle, izmišljotina. Ono, međutim, nije samo formalna izmišljotina, ono je, u slučaju lažljivoga firera i njegove dupeuvlakačke pokvarene bulumente i materijalna izmišljotina.

Pre otprilike jednog meseca, tačnije, dok sam se vozio na snimanje prve epizode „Dobar loš zao“ u ovoj sezoni, bejah u zastoju na Banovom brdu, kad prepadoše me vesti na radiju „Studio B“. Prva vest bio je naravno firer koji se pohvalio da je sedam država otpriznalo Kosovo*, a čekamo i osmu.

Ovaj laže garant, rekao sam sebi naglas, a kad je vest rekla kako čekamo pravi trenutak da objavimo kojih je to osam država otpriznalo Kosovo*, znao sam da ne postoji nijedna. Joj, koliko sam se smejao, jer, od nove reči, još lepše je kad pronađeš temu za kolumnu koja će za tri nedelje biti još smešnija nego u trenutku kada si je pronašao.

Naročito ako su druge potencijalne teme Putinova mobilizacija pijanih preplašenih rezervista, klanica koju iranski radikalni režimski islamisti sprovode nad građanima koji se protive nošenju hidžaba, ili glasine o otmici brata Sija i vojnom puču u Kini. Otpriznavanje, bre!

Nepostojeće otpriznavanje nepostojećih država postojećeg Kosova*.

Poslednja šansa koju sam dao režimu da izađu sa makar jednom otpriznavajućom (novi pridev) državom bila je skupština UN na kojoj je firerov delirijum tremens došao do izražaja, ali i dalje nismo čuli koje su to države otpriznale Kosovo*. Čekamo. Novu reč imamo.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari