Samoodbrana novinara 1Foto: Miroslav Dragojević

Pre neki dan videli smo kako je ekstremno desno lice zviznulo koleginicu Čongradin po šaci. Telefon je pao, dokumenta se rasula po trotoaru, prisutna policija napad u potpunosti iskulirala.

Nema svrhe kriti, naši zakoni ne razlikuju fizički napad na novinara od napada na bilo koje drugo lice. Paradoksalno, isti zakoni pretnju novinaru izjednačavaju sa pretnjom predsedniku Srbije. Ozloglašene najavljene izmene Krivičnog zakonika Srbije, naravno, ne predviđaju posebnu zaštitu novinara od fizičkog napada.

Tako će lice koje se nađe lice u lice sa novinarom i kaže mu: „Raspaliću ti šamarčinu, ima da se pušiš“ prema zakonu maltene proći gore nego lice koje se nađe lice u lice s novinarom i bez reči mu zvizne šamarčinu. Tužilaštvo će da ceni da li je takav napad bio obično nanošenje lakih telesnih povreda, ukoliko je jedina posledica bridenje novinarskog obraza ili će možda delo kvalifikovati teže, poput izazivanja opšte opasnosti, ako je novinara, na primer, napalo više lica.

Novinari su, praktično, prepušteni sami sebi i međunarodnim organizacijama za zaštitu novinara, koje fizički napad na novinara tretiraju ozbiljnije nego domaći zakoni. Napadnuti novinar biće utefteren, biće mu možda omogućeno da se privremeno evakuiše ili će mu biti plaćeni troškovi lekarskog pregleda i kupovine hepatrombina, za masnicu ispod oka.

Već nekoliko godina legalno je posedovati biber sprej, suzavac i elektrošoker. Odvojeno ili sve zajedno. Možete ih kupiti u radnjama gde se prodaju slične i opasnije stvarčice, zajedno sa odgovarajućom garderobom. Preporučujem suzavac i to CS gas, jer „biber sprej“, kao i ljuta paprika, njegova sirovina, ima zadršku od dve sekunde dok ne zapeče – dovoljno da vas neko nokautira. Bočicu sa sprejom uvek držite pri ruci ili u ruci, ako ste na rizičnom mestu, a palac na okidaču. Nikako kažiprst, nije to dezodorans. Palac. Čim neko nasrne na vas, isprskajte ga i udaljite se. Možete pozvati i policiju, ako imate želju da se kasnije, po tužilaštvima, tokom saslušanja, opet viđate sa napadačem.

Elektrošoker ne preporučujem iz sledećih razloga: morate previše da se približite napadaču, ne radi preko odeće, osim ako nije onaj što izbacuje naelektrisane žice, ukoliko je napadač pod jakim adrenalinom, može da se desi da vas još jače izlema kad ga šokirate i ono najbitnije – neko vas napadne, vi ga šokirate, on padne, udari glavom o beton, rikne i od žrtve postajete ubica. Suzavac će ga samo rasplakati, malo pridaviti i naterati da u potpunosti zaboravi na vas, moleći se da dejstvo prestane.

Sve što sam napisao, jebiga, može da posluži i potencijalnom napadaču, ali malo njih uopšte čita ove novine. Uz to, kod nas i dalje važi kodeks pesničenja, to jest „suzavac je za sisice“ i treće, ono što oni nemaju, a vi obavezno da nabavite, jesu oči na leđima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari