Zoološki vrt 1Foto: Radenko Topalović

Zar nije zoološki vrt prevaziđena institucija? Ne pitam to zato što mi je još malo pa pedeset godina – svako ko me zna, zna da više volim da posmatram bilo kakvu životinju nego bilo kakvo ljudsko biće.

Životinje su apsolutni carevi, koje smo doveli pred istrebljenje i to skoro sve, čak i većinu insekata. Upropastili smo ih načisto i to za svega nekoliko decenija. Od životinja su ostale samo one „domaće“, koje gajimo, koljemo i jedemo, a od divljih, ako se ispostavi da je nešto preostalo, istrebićemo.

Zoološki vrt je, početkom osamdesetih, kada su me tamo prvi put roditelji vodili, a da se sećam, služio da mali Beograđani vide po primerak ili dva divlje životinje, koja negde tamo, u belom svetu, jurca po savanama, keše se po lijanama i skače po granama.

Kako su godine prolazile, tačnije od dolaska Vuka Bojovića na njegovo čelo, beogradski zoološki vrt je postajao lepši, životinje raznovrsnije i uhranjenije, ali je svet postajao sve odvratnije mesto, u kom je svaka zatočena životinja, jedna zatočena životinja previše.

Poslednjih nekoliko poseta zoološkom vrtu, koje su se dešavale u okviru romantičnih sastanaka, proveo sam plačući, što je kod cura pomagalo (devojke vole kada momci plaču zbog olinjalog lava), ali nije mi to bila namera.

Imate Animal Planet, prokleti bili, pa tamo gledajte životinje do mile volje, bile su misli koje su me tada morile. Toliko je malo životinja u divljini ostalo, da su se i na tom kanalu emisije svele na životinje u zoološkim vrtovima ili safari-parkovima, što je isto što i zoološki vrt, samo veće, da životinja bude u fazonu: „Jee, sloboda… a ne, ipak žica pod visokim naponom.“

Proteklih dana jedna od vodećih tema (osim Kosova, koje, vidite, izbegavam, ne bih li skontao šta se dešava u ludoj glavi koja nam svima radi o glavi, da bih o tome mogao da pišem) jeste kuda ćemo sa beogradskim zoološkim vrtom.

Došlo je vreme da se kavez sa majmunom pretvori u fićka. Došlo je doba da se rupa s belim medvedom pretvori u tržni centrić. Nije udobno životinjama u malim kavezima. Nije udobno tigru, nije udobno zebri, nije udobno jelenu i srni, majmunu i bizonu.

Nije udobno investitorima, njihovim kupcima i klijentima, da neposredni komšiluk stambeno poslovnih kompleksa, koje su izgradili u neposrednoj blizini Kalemegdanske tvrđave, bazdi na kamilju balegu.

Zahvaljujući investitorskom divljanju, beogradske divlje životinje će se ogrebati za veći životni prostor, u ćošku Ade Ciganlije. Biće to takozvani „safari park“, odnosno veći zoološki vrt, tamo gde ionako nema ničeg, osim streljanih posle Drugog svetskog rata, duboko pod zemljom.

Ili možda, ipak, da ih turimo na Ratno ostrvo? A ne, to je predviđeno za neku drugu prevaru. Lepo kažem, prevaziđena institucija. Ukinite zoološki vrt. Ionako vam tamo deca, umesto u životinje, zevaju u mobilni.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari