Foto: Radenko TopalovićNedelju dana je predsednik Srbije guslao o Kini i tome koliko ga Kinezi vole, poštuju, kako ga dočekuju, orden dodeljuju i svašta nešto. Neke novce je uspeo da iskukumavči, radna mesta, robote, leteće taksije. Čak ga i dočekaše izvesni momci na aerodromu, onako spontano kako to samo naprednjaci umeju da organizuju. I na kraju cele te sage – džaba.
Jedna obična krpa, ogromnih dimenzija doduše, poništila je sva ona direktna uključenja iz Kine, folkloraše na zidu i lekcije iz karatea. Niko reč o Kini više pomenuo nije, a on, predsednik Srbije, nastavio je i dalje da pokazuje slabost zbog činjenice da se na Slaviji okupio ogroman broj ljudi.
U takmičenju u dodvoravanju pradsedniku Srbije, navodno opštinski odbor SNS Stari Grad, odluči da predsedniku namami osmeh na lice i da postavi ogromni baner na zgradu Palate Albanija u Beogradu. Nadajući se da će predsednik to da vidi uživo ili da će barem Informer da objavi pa da vidi vaskoliki srpski narod da Srbija pobeđuje.
Desilo se to da su ljudi, operisani od empatije, ljudskosti, estetike i morala, umesto zadovoljstva izazvali zastrašujuće krike belih čiopa čiji su ptići ostali zarobljeni u gnezdima prekriveni ogromnom krpom. Bukvalno su zabetonirali tek izlegle ptiće, što i nije neočekivano od ljudi koji u poslednje vreme pokazuju neviđenu dozu kreativnosti kada se radi o eliminaciji.
Mi, naravno, i danas ne znamo da li su svi ptići preživeli, a tek nećemo nikada saznati kako se ta krpa našla na Albaniji. U zemlji kakva jesmo, niko nije smeo ni da pomisli da ukoni pomenutu krpu dok svevišnji to ne dozvoli. A on je imao obaveze. Otišao je na burek u Crepaju, zaprepastio se cenom, i posetio jednu železničku stanicu. Očigledno niko nije smeo ni da ga pita šta da rade, dok on sam to nije prelomio.
Pokušao sam da zamislim nešto drugačiju situaciju. U njoj su studenti ti koji su odlučili da okače veliki baner sa natpisom Studenti pobeđuju. Na nekoj poptuno drugoj lokaciji, bez ikakvih problema po ugrožavanje bilo kakvog živog organizma. Pod jedan, teško da bi nasli nekoga ko ima petlju da im toliki baner štampa. Pod dva, nigde u Srbiji ne bi dobili dozvolu da ga okače bez obzira na to da li ugrožavaju nečiji opštanak ili ne. Pod tri, niko živ ne bi smeo, čak i da hipotetički dobiju dozvolu, da zakači baner. I pod četiri, i pre nego što bi bio zakačen došli bi maskirani batinaši, neki likovi živopisnih nadimaka i biografija koji bi celu tu akciju stopirali, a baner pocepali.
U takvoj državi mi živimo. Jedni mogu sve, drugi ne mogu ništa. I opet ovi drugi dovode do ludila ove prve i teraju ih na očajničke mere.
Svi mi živimo pod tom naprednjačkom krpom i poput sirotih ptića ispuštamo krike i vapaje za slobodom. Nismo, međutim, ptići. Naša vrednost u naprednjačkom sistemu je manja od vrednosti tih napaćenih ptića. Mada je malo falilo da sa programa predsednikovog omiljenog TV kanala i ti ptići budu proglašeni za blokadere, ustaše i teroriste.
Predsedniku Srbije je jedino još ostalo da i nas sve zabetonira. Juče bi to uradio, ali nije tako jednostavno. Nismo ni mi više veverice, a naročito studenti. Oni mu pomeraju težište toliko da uveliko gubi tlo pod nogama. Sam sebe dodatno unižava. Ne prestaje da drobi o Slaviji. Bez ikakvog povoda, studenti su okupili onoliko sveta na najvećem kružnom toku u Srbiji. Predsednik se poziva na stadion Crvene Zvezde i predstavlja sebe kao jedinog stvarnog eksperta za procenu broja prisutnih. Kaže 30.000 ljudi je bilo. Da je bilo toliko ljudi, udarao bi se nogom po dupetu od sreće, ali nije. Svakoga dana je sve više ptića koji lete slobodno širom otvorenih krila i nema krpe koja može da ih zaustavi.
Neko bi pod hitno trebalo da ga zaustavi i da mu kaže da se presabere. Dosta je odugovlačio i maltretirao građane Srbije. Na vlasti je 14 godina. Dosta je bilo. Vreme je da sve svode računi i da se Srbiji omogući normalna budućnost u kojoj voda i kanalizacija neće biti san. Borča sigurno ne kuka za robotima i letećim objektima. Ova vlast je u na domak leta ceo jedan kraj Srbije ostavila bez vode, a kuje planove za 2035.
Polako ali sigurno, približavamo se konačnom raspletu u Srbiji. Predsednik Srbije i dalje ne zna kako da se izvuče iz kruga koji je sam crtao. Izbore i dalje ne da, jer je neopevana kukavica koja je svoju sudbinu vezala za vlast. Dobro je da su barem bele čiope slobodne. Prkosno lete iznad Albanije i šalju nam moćnu poruku da je pobeda na dohvat ruke.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

