"48 sati" 1

Verovatno ste gledali film „48 sati“ Voltera Hila sa Nik Noltijem i Edi Marfijem. Snimljen je 1982. godine, a naše televizije su ga prikazivale „mali milion“ puta.

Nolti igra grubog policajca DŽeka Kejtsa, a Marfi Redžija Hamonda, kriminalca koji se nalazi u zatvoru zbog krađe. Udružuju se kako bi uhapsili ubice policajca i dobijaju dva dana za njihov pronalazak i hapšenje. Hamond izlazi iz zatvora na dva dana i svašta im se dešava u tih 48 sati. Pucnjava, krađe, ljubavi, akcija, smeh… Bio je to prvi film odličnog komičara Edi Marfija.

Srbiji, posebno Beogradu, slede uzbudljiva dva dana ili 48 sati. Bez Nika Nolta i Edi Marfija, nadamo se i bez pucnjave, krađa i ubistava, ali sa dva mitinga. Na današnjem opozicija i građanski pokreti obeležavaju godišnjicu ubistva Olivera Ivanovića. Sutra stiže Vladimir Putin, koga će dočekati, očekuje se više desetina hiljada građana, na svojevrsnom kontramitingu koji organizuje manje poznata nevladina organizacija uz , čini se, logističku podršku vladajuće SNS. Očekuje se da se građanima ispred hrama Svetog Save obrate predsednici Vučić i Putin. Ko li će dobiti više aplauza? Gost, verujem.

Mnogim Beograđanima će danas i sutra glavna briga biti kako da se prevezu do posla, kuće ili neke treće željene destinacije, ali neki će se baviti i političkim porukama ovih događaja. Čini se da se, pred godišnjicu Ivanovićeve smrti, javnost više bavi „slučajem“ njegove nevenčane supruge Milene Popović nego samim ubistvom. Srbija je, uz sve promene i premijerku homoseksualku, konzervativna država, u kojoj, izgleda, nije poželjno da udovice nastave život i daleko bilo uživaju, pevaju, igraju, oblače se pomalo provokativno. Javnost ne bi trebalo da se bavi tim aspektima ličnosti Milene Popović, koja bi morala da ima pravo da svoj život živi kako želi, ali da li je normalno da nas dotična ubeđuje da Oliveru Ivanoviću niko nije pretio, da kampanju protiv njega nisu vodili ni pojedini mediji, ni pojedinci na državnim funkcijama, ali da sramnim tvitom Željko Veselinović ugrožava nju i njenog sina? Etiketa „izdajice naroda“ navodno nije opasna, a „žena đavo“ jeste?

Veselinovićev tvit nije poziv na linč već sramna, primitivna i glupa poruka kojom je, ponovo, naneo štetu sebi i Savezu za Srbiju, čije Predsedništvo, na sreću, napušta. Veselinovićev odlazak iz Predsedništva SZS bi valjda trebalo da pokaže da između, kako dijagnostikuje Teofil Pančić, „nesnosne vlasti i rizične opozicije“ ipak ima razlike. Možda bi bilo bolje da je razlika veća, ali šta ćemo. Bilo bi lepo da i SNS neke svoje članove opomene ili smeni zbog uvredljivog rečnika. Samo što ne bi mogli predsednika da zaobiđu.

Putinova poseta Beogradu sigurno će pobuditi veću, verovatno i međunarodnu, pažnju. Da li će i posle 17. januara Srbija ubeđivati Zapad da je na čvrstom EU putu? Može li zemlja, kandidat za članstvo u EU, koja Rusiji nastavlja da produžava sankcije, fanatično da dočekuje Putina? Na osnovu čega Beograd smatra da i dalje može da sedi na više stolica i takvim manevrisanjem izvlači neku korist? Nismo u 1948. već 2019. godini. Uz to, Srbija nije Jugoslavija, a ni Vučić Tito.

Bitna dilema je ipak rešena. Ministar Dačić je odlučio da Putinu otpeva „Kaljinku“ („Ribizlice, ribizlice, ribizlice moja! U bašti jagodo, jagodo moja…“) Zašto ne živahniju „Kaćušu“ ili romantične „Podmoskovske večeri“? Srećnici će možda moći narednih 48 sati da gledaju komedije Edi Marfija ili nekog drugog komičara, a mi ostali…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari