Možda nećete verovati, cenjeni publikume, ali mic po mic dođe vreme da pišem o poeziji. Neka današnja kolumna bude omaž starim dobrim vremenima, malo zatišje pred buru, pre nego što se vratimo predizbornoj kalakurnici i prinadležnim glupostima i teškim pokvarenjaštvima.


Situacija se, da kažemo, već usložnjava. Sezonu je, a ko bi drugi, otvorio D. M. Palma izjavivši na nekoj televiziji da doktori ekonomije treba da otvaraju ordinacije. Naravno, na polzu srpskog naroda. Doduše, možda čovek i nije preterano ni lupio, poznajem najmanje tuce doktora nauka kojima bi dobro došla poseta nekoj psihijatrijskoj ordinaciji. Pa makar u njoj ordinirao i doktor ekonomije.

Elem, na kućnu mi adresu juče stigao novi broj Beogradskog književnog časopisa, jednog od retkih koji još izlazi, a ja, po navici iz mladosti, volim književne časopise. Prelistavam ja tako časopis, naletim na blok pod naslovom „Izbor iz najmlađe srpske poezije“ i taman kad sam po inerciji krenuo da ga preskočim jer se savremene srpske poezije (uz nekoliko časnih i nažalost uglavnom mrtvih izuzetaka) klonim kao đavo krsta, u meni se probudi zapretena pesnička duša i proradi savest. Stani, baksuze, rekoh sam sebi, odvoji malo vremena sa kojim ionako ne znaš šta ćeš, šta te košta da pogledaš šta mlađarija piše.

Pogledam ja pažljivo šta klinci i klinceze pišu i da znate da se nisam pokajao. Zastupljeni autori/ke su mahom rođeni krajem sedamdesetih i sredinom osamdesetih, što će reći da su pripadnici takozvane digitalne generacije, one koja je odrastala u ambijentu naprednih, a zaglupljujućih tehnologija, uz kompjutere, tvitere i fejsbukove, ama tvrd vam stojim – ništa u pesmama koje sam pročitao nema digitalnog.

Štaviše, rekao bih da se najmlađi pesnici i pesnikinje mnogo više naslanjaju na poetsko iskustvo velikih pesnika „između dva rata“, a ne na generaciju koja im prethodi, pa ako je moja opaska tačna, sigurno je da su uradili pametnu stvar. Nisu to umilne pesme, pune su mračnih slika i slutnji, što ne čudi previše ako imamo na umu u kakvom su ambijentu stasavali mladi autori/ke. Ako dobra poezija još nekoga interesuje, toplo mu preporučujem da ne bude baksuz nego da se lati čitanja mlađahnih poeta i poetesa.

A ja ću za kraj da vam ispričam jednu istinitu priču. Tamo negde, devedeset prve, gluvarim ja po najvećoj vrućini Beogradom i naletim na Branu Petrovića, bog da mu dušu prosti. Brana u bedaku, sluti rat, sav se smračio, ni prvo pivo hladno kao vešticina dojka ne podiže raspoloženja. Ali trećem je to već pošlo za rukom. Živnu Brana i veselo ciknu: „Znaš šta, Mali, boli nas Crven Ban, bar ćemo i mi biti pisci između dva rata.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari