Toliko se ovde govorilo, govori, naklapa i toroče o „nacionalnom i državnom interesu“ da je taj, po definiciji profani pojam, na kraju završio kao metafizički entitet, kao još jedan od šupljih idola u razvaljenom hramu srpskih iluzija. Dodatni problem je što se ovde tradicionalno ne pravi nikakva razlika između iluzija i ideala. A kad je to tako, onda nije čudo što se svaki mlađani politikant – čim malo uznapreduje i prestane da glavešinama kupuje burek i da im dovodi kurve – rastoroče o državnim i nacionalnim interesima. Em moćno zvuči, em ne možeš pogrešiti, em ne moraš ništa drugo da kažeš.

Ne valja samo to što ni glavešine pojma nemaju šta je to „nacionalni i državni interes“; ali ni to nije čudo: jedva da ih ima nekolicina koji, doduše, znaju šta država doista jeste, ali se prave ludi. Verovali ili ne – Srbija uopšte nema definisan ni državni ni nacionalni interes. „Pa kako nema?“ Zagrajaće sa svih strana. „Imamo desetine državnih i nacionalnih interesa. Kosovo, na primer. EU. Savez suverenih država. NATO. Medvedovljev pakt. I ko zna koliko još.“ Jesu te stvari u danonoćnom opticaju, ali sve su one spisak srpskih nacionalnih želja i iluzija, a ne interesa. Poodavno je tome tako. Prelistajmo bilo koju istoriju moderne Srbije i videćemo da su srpski „državni i nacionalni“ interesi nekako uvek izvan Srbije, bilo u prostoru ili u vremenu. Ne može se reći da u svim tim vremenima nije bivalo ljudi koji su ukazivali na potrebu uređenja i unapređivanja onakve i onolike Srbije kakvom se u datom momentu raspolagalo. Ali svi su oni sistematski potiskivani od strane srebroljubivih i vlastoljubivih sanjara koji su smatrali da to nije dosta i da se u prostoru i (dalekom) budućem vremenu može učiniti više.

Koliko vidim, nije se odatle daleko odmaklo. Da pređem na stvar. Jeste Kosovo srpski nacionalni i državni interes, ali bi – racionalno posmatrano – trebalo da bude 12,5 procenata tog interesa. Kao što su za knjaževine govorili, čekajte da povratimo Kosovo, pa ćemo onda srediti stvari; kao što se za SFRJota, palamudilo, evo – samo da uđemo u komunizam, svi problemi će nestati; kao što se za Miloševića vakta arlaukalo, daj da sačuvamo Kosovo, eto ti švedskog standarda. Isto tako se i danas – nešto tiše i učtivije – govori: sačekajte, bre, da po drugi put povratimo Kosovo, pa ćemo onda zakrpiti rupčage na drumovima koji su poželjeli Turaka, al’ Turaka niđe biti neće. Bliži se kleti 2800. karakter, pa da pređem na stvar. Državni i nacionalni interes – koji će ako bog da biti definisan – jeste sagledavanje realnog stanja u kome se Srbija nalazi, uvid u resurs, detaljna analiza temeljno upropšćenog i njegovo razdvajanje od onoga što može biti popravljeno i unapređeno. Ogroman je to posao koji ne bi smeo biti poveren glavnim odborima stranaka. Ako država i nacija doista hoće da saznaju šta su njihovi interesi, moraju krenuti od suočavanja sa onim što ti interesi nisu. Pa kad se – štono kažu u Matrixu – suočimo sa „pustinjom realnosti“, onda možda možemo videti kako od nje napraviti oazu. A pre toga, za početak, valjalo bi zabraniti brakove iz državnih i nacionalnih ineteresa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari