Ne ide nam nešto sa utvrđivanjem famozne političke pozadine ubistva Zorana Đinđića, pa to ti je, a kada predstojeći izbori protutnje, tek onda neće ići, na sveopšte veselje onog mog vuka koji je od obilnog krkanluka nabio nekih osamsto kila.
Ono nije da se nije maklo s mrtve tačke, bajagi je podignuta nekakva optužnica protiv izvesnog broja velikana JSO-a, a doktor Sahibija i general Tomić Aco su, u nedostatku dokaza, oslobođeni optužbe. Homen kaže da se to tako radi u pravnim državama – kad nema dokaza, nema suđenja, nema se tu šta prigovoriti – ali, pazite sad ovo, kaže i sledeće: „Koštunica i njegova stranka su zbog političke i moralne odgovornosti koje su građani prepoznali već pretrpeli određene sankcije.“ Šije mu ga Homen ovih dana kao Đura.
Jer, pazite, nije li malo nelogično da građani prepoznaju „političku i moralnu odgovornost“, a da je tužilaštvo, neuporedivo kompetentnije za te stvari, previdi. Osim toga, novopečeni šnajder je propustio da nam kaže kakve su to sankcije pretrpeli Sahibija i njegova sekta? Da ne misli možda na nizak rejting DSS-a? Ako misli, onda nešto nije u redu sa Homenovom klasnom svešću. Procenat podrške ovoj ili onoj stranci nije nikakva kazna nego izraz političke volje građana. Koliko se ja razumem u ovdašnju politiku, najpre će biti da se u sivim čardacima nije stekla famozna politička volja da se jedna gnusoba istraži do kraja. Konačno, lično mi je to onomad rekao jedan veoma visoki funkcioner DS-a. „Nezgodno je, brate, ako ga pritisnemo, natovarićemo na vlast crkvu i…“ Pročaja, cenjeni publikume.
S druge strane, obično dobro obavešteni sajt bivše 92 saopštava srpskom narodu i senatu da je „politička pozadina ipak uključena u optužnicu“. Na koga li je, bože, svaljena? Na Gumara? Na Zvezdana? Na Legiju i druge ugledne političke ličnosti. Kako vreme odmiče, sve sam uvereniji da je bolje da se „politička pozadina“ odgurne u najdublji zaborav, nego da nas uoči svakih izbora karaju u ostatke zdravih mozgova.
Čim je čuo blagu vest o nedostatku dokaza, doktor Sahibija je izmilio ispod tradicionalnog kamena i pojavio se u Novom Sadu, u leglu autonomaštva, u pratnji svite čibukčija i čohadara da nas prosvetli srpskim mislima velikih ljudi. Ponovo je ustvrdio da mi, Srbi, nikada nismo bili ni na istoku ni na zapadu, ponovo je zacvileo da neki tamo napadaju srpske pisce, srpsko pismo, srpsku salatu i srpski kajmak, a naročito srpsku istoriju koju bi, o svetogrđa, da preprave ili da ponovo napišu. Njega, doktora što se tiče, već je napisana. Upućujem ga na moj roman Mein Kampf.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

