Pozlaćena moruna 1

Kao kec na desetku, kao budali šamar, kao melem na ranu, pade na prekjučerašnje Famozno nakjučerašnja koluma Jasmine Lukač u kojoj pročitah da u Srbiji na delu imamo jednu nepolitiku kojoj je (prividno) suprotstavljena jedna neopozicija.

Politike u pravom smislu reči nema ni od korova i to je u Srbiji tako odvajkada, nemojte se zanositi patkama o „zlatnom dobu srpske demokratije“ jer je u tom zlatnom dobu zakonodavna, sudska, izvršna i vrhovna vlast zasedala u gvozdenoj birtiji „Zlatna moruna“, daleko od mesta propisanih ustavom, bajagi „najprogresivnijem u onovremenoj Evropi“.

Apsolvirasmo onomad da u Srbiji postoje dve sorte nepolitika – narodnosaborna i debatnoklupska – kojima su zajedničke drljavost, jalovost i alavost, ali koje se razlikuju u jednoj bitnoj stvari. Narodnosaborne stranke (svih boja) odlikuje visok stepen poluvojne disciplinovanosti, dok su debatnoklupske ustrojene (rastrojene) po principu rogova u vreći koje u kakvu-takvu sabornost može (privremeno) uterati samo zajednički interes za svrgavanja nekog od narodnosabornih tirjana. Čim, međutim, tirjanin zglajza – i to uglavnom zahvaljujući sopstvenim brljotinama – rogovi u vreći nastave po starom.

Videli smo to famoznog petog oktobra, nakon koga nije osvanuo vlažni san eurodrkadžija (svih boja) – šesti oktobar. A znate li zašto? Zato što su se dosovski rogovi u vreći popičkali na prelazu iz petog u šesti oktobar, već negde oko ponoći. Ovo vam govorim iz prve ruke jer sam to gledao svojim očima, ali to nije tema naše današnje kolumne.

Evo naše teme. Politički život u svim državama ovoga sveta svodi se na međusobna prepičkavanja, podmetanja, ponekad bogme i ubijanja, nismo mi tu izuzetak, premijer, nota bene, nije ubijen samo u Srbiji – mada su premijerima u Srbiji šanse za to veće nego u ostatku sveta, izuzimajući Rog Afrike – bivalo je toga i u Švedskoj, ali u Švedskoj (i boljem ostatku sveta) postoje politički i državni, ne partijski, sistemi koji drži stvari na okupu, za razliku od Srbije u kojoj je na snazi samo gastrointestinelani sistem, to jest sistem spojenih sudova koji se ulivaju u trenutno visoko dupe.

Kao što smo u dispozitivu pokazali, Srbiji se crno (i sve crnje) piše ukoliko nastavi po starom, a sva je prilika da hoće, jer su zbog vekovne inercije svi pokušaji uspostavljanja vladavine sistema, a ne hirova visokih dupeta, osuđeni na propast. Nije li u početku svoje nove ere i On Vrhovni lično činio stidljive pomake u tom pravcu i nije li u tom poslu promptno osujećen, ponajpre inercijom sopstvenih navika, potom neopozicijom, dakle onima koji se bajagi zalažu za vladavinu sistema i tek na kraju sopstvenim članstvom i simpatizerstvom, koje bi – disciplinovano kakvo je – sledili vožda u vatru, vodu, pa čak u demokratiju. Ko kaže da mi svaka nije bila ka vladičina, plaća piće u „Zlatnoj moruni“, sa koje je u međuvremenu spala sva pozlata.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari