Hriste Cezare 1

„Isus je kao pojava astralni, zvjezdani ljiljan u mučionici velikog inkvizitora, i tako će on stajati pred nama i to će biti opomena.“

Tako je govorio Miroslav Krleža o Isusu iz Nazareta, Hristosu, mesiji, spasiocu duše i sveta, i te Krležine reči stoje pred nama, danas, na Veliki petak, dan muke Isusove, raspeća i umiranja na krstu, kao proročka opomena o jednoj trajnoj, sveprožimajućoj nepravdi i globalnoj podvali.

Vera prezrenih na svetu, koji su stali da se bune protiv svetovnih i klerikalnih moćnika, za jednakost, bratstvo i slobodu, u duhu svog učitelja iz Nazareta, ginući kao što je on ubijen, vrlo brzo je pretaljena u veru kojom rukovodi vladajuća svetovna i klerikalna kasta, u veru koja obnavlja i produžava imperijalistički i paganski duh Rimskog carstva.

Pod činodejstvovanjem svetog imperatora Konstantina Velikog, Isus je proglašen Bogom, poput Oktavijana Avgusta, Sinom Božjim, poput Julija Cezara, Svedržiteljem, Pantokratorom s mačem u ruci i sa hordama anđeoskih centuriona, koji su od navestitelja novog života postali glasnici smrti za nepokorne duhove, kao što je astralni, zvezdani ljiljan postao veliki inkvizitor.

U prilog razobličenju te podvale ide ova himna, „Hriste Cezare“, koja nastaje na pepelu Dnevne molitve, Simvola vere, Psalma 50. te monologa danskog kraljevića Hamleta, Šekspirovog Hrista: „Biti, il’ ne biti – pitanje je sad!“

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ave!/ Slava Tebi, Bože naš, slava Tebi!/ Care Nebesni. Utešitelju. Duše istine. Koji si/ svuda i sve ispunjavaš; Riznico dobara i/ Životodavče, dođi i useli se u nas, i očisti nas/ od svake nečistote, i spasi, Care, duše naše!/ Sveti Bože, Sveti Moćni, Sveti Besmrtni,/ pomiluj nas (triput)!/ Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i uvek/ i u veke vekova. Ave!/ Gospode, Care, pomiluj nas (triput)!/ Verujem u jednog Boga i jednog Cara, Svedržitelja,/ Svevladara, Pantokratora, koji sve daje i sve uzima,/ po svojoj volji i po svojoj tajni./ Koji je radi nas ljudi i radi bogatstva na zemlji/ sišao s nebesa i ovaplotio se i postao čovek;/ i Koji je raspet za nas u vreme Poncija Pilata,/ i stradao i pogreben;/ i Koji je vaskrsao na treći dan po Smrti,/ i Koji s nebeskog prestola vlada zemljom i svim ljudima,/ verujem, verujem, verujem, Ave!/ U Tebe Cezare naš, Isuse Hriste,/ i u jednu apostolsku, cezarovsku Crkvu koja je tvoje telo na zemlji,/ a čije je zlato dokaz zlatnog tvoga duha, Hriste, naš Cezare! Ave!/ Ave Cezare (triput)!/ Bez moći Tvoje Crkve na zemlji,/ ljudi bi se odali strašnom grehu slobodnog mišljenja/ i drskog postupanja./ Bez straha, Tvog cezarovskog straha, koji po zemlji seješ s neba,/ kroz našu jedinu apostolsku, cezarističku Crkvu,/ ne bismo podneli praćke i strele/ besne sudbine, i oružjem/ krenuli bismo u borbu protiv mora nevolja,/ protiv moćnika i vlasti da kraj stavimo/ bolu srca i bezbrojnim potresima/ koje je ovo telo nasledilo od života;/ Ali, evo našeg obzira:/ straha našeg od Tebe, Hriste Cezare,/ zbog kojeg toliku bedu trpimo./ Ko bi inače podneo bičeve i šibanja vremena, zlo/ Ugnjetača, uvrede gordih,/ Muke prezrene ljubavi,/ Sporost zakona, bezočnost/ Vlasti, uvrede što zasluga/ ih prihvata strpljivo od bezvrednih – / a kad već sami možemo da izborimo mir/ sa golim nožem u rukama?/ Ko bi nosio tovar/ Sa uzdasima i znoj teškog života -/ Da nas ne zbunjuje strah od večnog pakla/ zbog nepoštovanja vlasti na zemlji?/ Hriste Cezare, opasni osvetniče./ Ti što ne voliš buntovne i neposlušne i goniš ih u pakao./ Tvoja nas Crkva na zemlji uči da poštujemo svoje silovatelje i ubice,/ jer će doći Carstvo Tvoje, Hriste Cezare,/ a ako se pobunimo protiv zločinaca svojih tegoba,/ onda ti nismo odani!/ Naša nas apostolska, cezarovska Crkva,/ živo telo Tvoje na zemlji, uči da orno podnosimo pričinjena nam zla,/ a ne da letimo k nepoznatim nam krajevima./ I ta nas svest sve kukavicama čini./ Urođena naša odlučnost/ bledi pred bolnim pretnjama,/ a poduhvat najvišeg stremljenja/ spušta se strmo, gubeći visinu/ i pada u nedelatnost./ Hriste Cezare, Bože Pantokratore,/ daj mi da mirno prihvatim sve što mi donese današnji dan,/ i da se potpuno predam Tvojoj svetoj volji!/ Bilo kakve vesti da dobijem,/ nauči me da ih primam mirno, bez roptanja i protesta,/ s čvrstim uverenjem da sve biva po Tvojoj svetoj volji:/ i bogatstvo i bahatost našega sveštenstva,/ i zulum i harač i pedofilija našega sveštenstva -/ ekspoziture Tvoje svete volje na zemlji!/ Slava tebi, Hriste Care, Hriste Cezare, slava Tebi (triput)!/ Daj mi snage da podnesem zamor današnjeg dana/ i sve nepravde koje mi se tokom dana dogode/ da prihvatim kao volju Tvoju zlatnu!/ Upravljaj mojom voljom i nauči me da trpim i praštam,/ trpim i praštam, trpim i praštam,/ jer sam grešni prah, jer sam ništa i niko i nigde/ ako se ne povinujem volji Tvojoj i volji tvojih svetih sveštenika,/ sili Tvojih anđela u kohortama,/ i sili vladika u blindiranim vozilima!/ Slava Tebi, Hriste Cezare, zlato Crkvi našoj (triput)!/ Pomiluj me, Care, Hriste Cezare, po velikoj milosti Svojoj/ i po obilju i sjaju Crkve Svoje, očisti bezakonje mojih slobodnih misli!/ Operi me dobro od bezakonja moga i od greha moga, očisti me!/ Jer je Carstvo Tvoje i Sila i Slava u veke vekova. Ave!/ Ave-Ave, Hriste Cezare!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari