"Danas ne postoji protestna muzika koja privlači veliki broj ljudi": Nemanja Dukić iz pank-rok sastava De Limanos povodom prvog albuma "Blender" i koncerta u "Elektropioniru" 1foto Julika Margit

Novosadski pank-rok sastav De Limanos, lokalnoj publici poznat kao svojevrsni konglomerat muzičara iz različitih pank-hardkor bendova devedesetih i dvehiljaditih godina, nedavno je objavio album prvenac „Blender”, u izdanju novosadskog Studentskog kulturnog centra.

Bend su pre tri godine osnovala četiri prijatelja, dugogodišnja aktera novosadske andergraund scene, koji su bili aktivni i u sastavima Blitzkrieg, Mitesers, Proleće, Atheist Rap, Lazarath…

Promotivnu turneju započeli su krajem februara u Novom Sadu, a album će u subotu, 2. marta, predstaviti beogradskoj publici, u klubu „Elektropionir”, uz lokalnu podršku, sastav The Phonerings.

Nakon toga slede koncerti u Senti, Osijeku, Smederevu i drugim gradovima.

Članovi De Limanosa deo su gotovo polovine bendova najplodnije gradske pank scene u Srbiji od ‘90-ih do danas, novosadske. Šta vas je pokrenulo da nakon više od tri decenije sviranja osnujete novi bend?

– Okidač je bila pandemijska atmosfera. Situacija u kojoj smo se svi nalazili proizvela je višak slobodnog vremena, priliku za samoanalizu i autokorekcije. Nedostatak bavljenja muzikom se verovatno valjao kroz neke od nas i godinama pre pandemije, ali je uvek ostajao u vrhu liste nedovršenih poslova. Zatvaranja i zabrane okupljanja iznedrile su raznovrsne improvizacije socijalnog života, pa je tako i nekom od nas palo na pamet da organizujemo probu. Prvobitna zamisao je bila da sviramo obrade bendova u kojima smo manje-više i sami svirali, ali nije prošlo puno vremena dok nismo izbacili i prvu autorsku pesmu i time dobili ideju da formiramo bend.

„Blender” je nastajao u protekle tri godine. Kako biste muziku na albumu opisali nekome ko nema mnogo veze sa takvim zvukom?

– Naziv albuma je delimičan odgovor na pitanje. Svi smo izrasli iz istog pank-rok korena, tamo negde na kraju ‘80-ih i početkom ‘90-ih. Posle se to granalo na različite varijacije, ali je baza ostala ista. Skoro svi članovi benda su bili autori pesama u prethodnim bendovima, tako da je „blendovanje“ bilo lako izvodljivo. Naš gitarista, Dušan Ječmenica Dulles je autor većine pesama, a time i protagonista zvuka koji nosi album, dok smo se mi ostali sa različitim stilovima nadovezali na tu centralnu liniju. Ostavićemo slušaocima da nas po slobodnoj volji svrstavaju u podžanrove.

Album ste najavili sa čak šest singlova i spotova. Kakve su dosadašnje reakcije publike? Kako reaguju mlađe generacije – da li je za njih pank nešto već zastarelo, u dobu elektronskih i sličnih žanrova?

– Prihvatili smo, donekle, vreme u kojem živimo, način komunikacije i prezentacije koje nosi sa sobom. Iz tog razloga smo se odlučili za šest singlova praćenih spotovima. Vrlo dobro smo svesni uloge koju vizuelni momenat ima na savremenog slušaoca, odnosno gledaoca. Ne zaboravimo da su The Buggles još 1979. izbacili hit singl „Video Killed the Radio Star“, a mi živimo u 2024, u vremenu Instagrama i TikToka.
Naša prva autorska pesma, ujedno i drugi singl, pod nazivom „Provalija“, naišla je na veoma pozitivne reakcije, u početku mahom starije publike, odnosno ljudi koji su poznavali naš rad iz prethodnih bendova. Pesma je prilično „catchy“ pa ju je prihvatila i šira, a i mlađa publika. Iskreno se nadamo, a mogu reći da nam je to i neka vrsta misije, da ćemo svojom pojavom razmrdati ljude koji su batalili sviranje i podstaći ih da se ponovo vrate u muzičke vode, a što je još važnije, privući i nove generacije. Kako stvari stoje, čini nam se da smo na dobrom putu.

Kakva je bila uloga pank roka i uopšte protestne muzike ‘90-ih, a kakva je danas? Kad pogledate unatrag, da li su se stvari u tom pogledu promenile i na koji način?

– To je apsolutno nemerljivo. Danas ne postoji oblik protestne muzike koji privlači veliki broj ljudi, eventualno kod malog broja autora, i to u potpuno drugim muzičkim pravcima, kao što je, na primer, hip-hop. Pank-rok preživljava u podzemlju, u malim klubovima, kod veoma malog broja ljudi. U ‘90-im je rokenrol, pa i pank-rok bio poprilično rasprostranjen, ali samo zahvaljujući tome što se taj period direktno naslanjao na ‘80-e, kada je rokenrol bio mejnstrim. Zato nije bilo baš lako otarasiti se njegove zaostavštine, iako su tadašnji kreatori medijske politike davali sve od sebe da to urade. Na žalost, na kraju su i uspeli, a posledice su veoma vidljive.

Kako se pripremate za beogradski koncert? Šta publika u Beogradu, ali i drugim gradovima može da očekuje?

– Generalnu probu imali smo prošle subote u Novom Sadu i bilo je odlično. Tim koncertom smo započeli promotivnu turneju albuma „Blender“, pod nazivom „Giro di Blender“. Za sada su, osim Beograda, koncerti zakazani u Senti, Osijeku i Smederevu. Sviraćemo pesme sa albuma, a spremili smo i iznenađenja.

Gde može da se čuje album? Da li će osim CD formata biti prisutan i na onlajn platformama?

– Za sada, „Blender” postoji u fizičkoj formi, i to kao CD izdanje novosadskog SKC-a. Onlajn opcija će biti dostupna vrlo brzo, a naravno, iskreno se nadamo i vinil izdanju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari