Eskapizam je glavni motor savremenog kapitalističkog društva 1Foto: EPA-EFE/FACUNDO ARRIZABALAGA

U okviru narednog Beogradskog irskog festivala, koji će biti održan od 9. do 18. marta, biće prikazan dokumentarni film „Grejs DŽons“ u režiji Sofi Fajns.

Ostvarenje govori o muzi Endija Vorhola, pevačici, manekenki i čuvenom zlikovcu iz Bond filma „Pogled na ubistvo“, koja je igrajući se sa tradicionalnim shvatanjima roda postala pop ikona. Film Sofi Fajns predstavlja uzbudljivo putovanje kroz nastupe i javni život Grejs DŽons, ali otkriva i njeno lice kada se reflektori ugase. Poznata rediteljka dokumentarnih filmova u razgovoru za Danas govori o snimanju filma, koje je trajalo pet godina, saradnji sa pop divom, ali i Slavojem Žižekom, sa kojim je radila seriju filmova „Perverznjakov vodič“.

* Imate jedinstven stil koji kombinuje dokumentarne i igrane forme. Šta utiče na vaš pristup temi kada počinjete da snimate film?

– Želja mi je da nešto dokumentujem, a ne da dam nekakav komentar. Svaka tema sama po sebi zahteva drugačiju formu snimanja i pripovedanja. Film je jako bogat medij. On spaja vreme, sliku, zvuk i trenutak. Volim da izmislim novu formu za svaki film. Sa Grejs DŽons vidimo mnogo različitih aspekata njene ličnosti, tako da su njene osobine kao izvođačice bile krucijalne za strukturu ovog dokumentarca. Htela sam da film funkcioniše između različitih narativnih slojeva. To nije biografski film koji nastaje na osnovu toka jedne biografije, već portret koji ulazi u duboke slojeve njenog bića.

* Koliko slobode kao rediteljka možete imati kada radite sa tako jakim osobama poput Grejs DŽons ili Slavoja Žižeka?

– Ovi filmovi uvek nastaju na osnovu međusobnog poverenja i zavereničkog osećaja. Snimam filmove kada osetim da delim sa nekim „transcedentalnu nameru“ (da citiram Žižeka). To nije pitanje slobode, zato što verujem da to uvek imam. Više je pitanje šta mogu da učinim sa ovom mogućnošću. Šta je kvalitet mog načina snimanja filmova i hoće li to onda dovesti do suštine i uzbudljivosti ovih tema.

* Šta je bila vaša ideja kada ste počeli da radite na filmu o Grejs DŽons? Šta je suština njene ličnosti koju ste hteli da prenesete na veliko platno?

– Kada sam počela da radim na ovom filmu, samo sam snimala i snimala i sakupljala materijal. Nisam uopšte pokušavala da shvatim ko je Grejs DŽons i šta bi trebalo reći o njoj iz nekog ugla pop kulture. To bi bilo nešto suvišno. Uzbudljivije mi je bilo da u svakom trenutku ostanem što otvorenija prema Grejs. Nakon pet godina osetila sam da imam dovoljno odstojanja da mogu da napravim film. Onda sam počela svoj forenzički pristup – videla sam tragove i veze i pokušavala da ih oblikujem u strukturu. Imala sam osećaj da orkestriram različite pokrete. Oduševila me je intimnost koju sam videla u snimljenom materijalu, i to što mi je dozvolila da budem njen svedok. Nasuprot tome, htela sam da prikažem punu snagu njenog performansa i da koristim pesme koje naglašavaju svaku od ovih tema, kao što rade u mjuziklima.

* Da li je bilo teško to izvesti?

– Snimanje filma je uvek teško. Uvek imate sumnje i nesigurnosti. Ali ti osećaji me i vode da novih pristupa. Imam osećaj da je Grejs tako bogata ličnost i da je bilo jako uzbudljivo otkrivati sve te njene slojeve. Bilo je zabavno igrati se sa njenim kontrastima i kontradikcijama.

* A šta je bila njena ideja? Šta je ona želela iz ovog filma? Da li su se vaše ideje poklapale?

– Mislim da je to što je prihvatila da bude pod mojim dokumentarističkim pogledom bio izazov za nju samu. To nije bilo izgovoreno, ali mislim da smo delile iste ideje vezane za ovaj film. Jako joj se dopao ton mog filma „Obnavljanje ulice Huver“ o njenom bratu, svešteniku Noelu DŽonsu. Obe volimo vizuelni svet i imamo sličan smisao za humor.

* Da li imate osećaj da bi kao žena trebalo da u svojim filmovima prednost dajete drugim ženama?

– Ne. Volim što sam žena, ne mogu ni da zamislim šta znači biti muškarac. Ali kad snimam filmove, ja nemam pol, odnosno ja sam samo ljudsko biće. Mislim da bi to u potpunosti ograničilo moju kreativnost kad bi u fokusu imala samo žene.

* U vremenu pokreta #MeToo i borbe za jednakost polova u filmskoj industriji, šta vi mislite, šta je neophodno učiniti kako bi bilo mnogo više žena iza kamera?

– Nejednakost u plati prikazuje sramnu činjenicu da se u našem takozvanom razvijenom, savremenom, „civilizovanom“ svetu i dalje više cene muškarci nego žene. Sa pokretom #MeToo otkriveno je koliko je „pussy-grabbing“ kultura normalna stvar. Sada žene imaju načina, hrabrosti i tehnologiju da se tome usprotive. Nadam se da će ova poruka dati muškarcima u svim društvenim sektorima malo vremena za razmišljanje o tome šta nije ispravno seksualno ponašanje i šta je njihova očajnička prinuda. Žene u filmskoj industriji moraju da budu spremne i na ružne stvari, da budu čvrste dok pokušavaju da daju sve od sebe u svom poslu. Uspeh je najveća osveta. I uvek treba da zadrže smisao za humor jer će im trebati.

* Čini mi se da mnogo više žena snima dokumentarce nego igrane filmove. Zašto je tako?

– Svet je prepun ideja za snimanje filmova. Sa digitalnim tehnologijama lako je snimiti film bez mnogo sredstava. To je nešto što je na mene uticalo, mada ja radim u prostoru između stvarnosti i fikcije. S obzirom da živimo u mizoginim društvima, dokumentarci su zaista forma koja daje ženama priliku da nauče rediteljski zanat a da istovremeno ne moraju da uđu u totalitarni, napeti proces snimanja igranih filmova, koji je često nedovoljno kreativan. Za igrane filmove vezano je više komercijalne vrednosti jer je element fantazije jako moćan u fikciji. To je vrsta kolektivnog snevanja, koje se prodaje kao zadovoljstvo, uživanje, zabava i eskapizam, što je u stvari glavni motor savremenog kapitalističkog društva.

* Šta su vaši planovi? Hoćete li snimiti još jedan film iz serijala „Perverznjakov vodič“ i šta bi bila njegova tema?

– Tako je. Moj sledeći cilj jeste da završim trilogiju „Perverznjakov vodič“ sa Slavojem Žižekom. Još nisam tačno sigurna šta će biti tema, osim što ćemo nastaviti da istražujemo film kao kolektivni san.

Biografija

Sofi Fajns je rođena u Safolku u Engleskoj, a studirala je na Čelsi koledžu za umetnost i dizajn na Univerzitetu umetnosti u Londonu. Radila je za reditelja Pitera Grinaveja kao menadžer za pronalaženje lokacija za snimanje pre nego što je počela da režira dugometražne dokumentarne filmove. Potpisuje ostvarenja „Obnavljanje ulice Huver“, „Perverznjakov vodič kroz filmove“, „Nad vašim gradovima trava raste“, „Perverznjakov vodič kroz ideologiju“.

Porodica Fajns

Sofi Fajns dolazi iz neobične porodice. NJena rođena braća su glumci Rejf i DŽozef Fajns, sestra Marta rediteljka… a i ostali, možda manje poznati članovi Fajns porodice se bave raznim umetničkim formama. Na pitanje kako je bilo odrastati u takvoj zajednici i da li danas braća i sestre utiču jedni na druge, ona odgovara: „Mi smo na neki način proizvod ljubavi naše majke prema idejama i kreativnim istraživanjima. Ali svi smo mi različiti i često može doći do velikih svađa između nas, što može biti jako naporno.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari