Francuska se oprašta od svoje legende, veličanstvenog Žana Luja Trentinjana 1Foto: EPA/ANTONY JONES

Katrin Denev, Brižit Bardo, Klod Leluš, Alen Delon, Anuk Eme, Izabel Iper, Fransoa Ozon, Kosta Gavras, Mihael Haneke, …, predsednik Francuske Emanuel Makron, francuska ministarka kulture Rozlin Bašlo Narken, kao i evropska i svetska kulturna javnost, izjavama saučešća i rečima tuge odaju počast laureatu najvećih nagrada, Cezar, Zlatna palma, Srebrni medved..,

„O smrti treba govoriti, a ne praviti misteriju i dramu od toga. Ali, kada ste blizu smrti vi znate da je to kraj, da nema povratka. Niko se nije vratio i rekao: „Oh, posle je super“. Nadam se da ću spavati i da više ni na šta neću misliti. Ali, nisam siguran da li će tako biti. Ne znam šta me čeka, možda će to biti pakao, čistilište – ili raj“, govorio je u jednom od svojih poslednjih intervjua Žan Luj Trentinjan, legendarni glumac od koga se oprašta čitava Francuska.

Katrin Denev, Brižit Bardo, Klod Leluš, Alen Delon, Anuk Eme, Izabel Iper, Fransoa Ozon…, predsednik Francuske Emanuel Makron, francuska ministarka kulture Rozlin Bašlo Narken…, kao i evropska i svetska kulturna javnost, izjavama saučešća i rečima tuge odaju počast laureatu najvećih nagrada, Cezar, Zlatna palma, Srebrni medved…, koji je preminuo 17. juna u 91. godini, u krugu porodice, u svojoj kući na jugu Francuske, u mestu Oksitanija.

Kako je izjavio Delon, Trentinjan nikada nije bio zvezda poput Žana Pola Belmonda, jer je „sačuvao svoju intimu i misteriju, ali je bio jedan od najveličanstvenijih glumaca i intelektualaca koji su obeležili pozorišnu i filmsku umetnost 20. veka“.

U karijeri dugoj gotovo sedam decenija, Trentinjan je sa više od 160 uloga na filmu postao deo istorije francuske i svetske kinematografije, a i njegov privatni život nalikovao je uzbudljivom i dramatičnom filmskom scenariju, u kojem je bilo i mnogo sreće i mnogo tuge.

Rođen je 1930. u Voklizu na jugu Francuske, u bogatoj porodici industrijalaca, njegov otac bio je istaknuti član Pokreta otpora u Drugom svetskom ratu i levičar po ubeđenju, što je preneo i na njega, a Trentinjanovo detinjstvo i odrastanje obeležila je skandalozna ljubavna afera njegove majke sa nemačkim vojnikom.

Želeo je da postane advokat i studirao je pravo, ali se tokom gostovanja pozorišta iz Provanse iznenada zaljubio u teatar i profesiju reditelja, i otišao u Pariz.

Njegove prve pariske godine i sve ono što se kasnije dešavalo nalikovalo je filmu – u pozorištu je debitovao 1951. kao glumac, pošto je odustao od studija režije, i odmah je bio prepoznat kao jedan od najdarovitijih francuskih dramskih glumaca posleratne ere.

Glavnom ulogom u kultnom filmu Rožea Vadima iz 1956, „I Bog stvori ženu“, u kojoj je bio partner planetarne zvezde Brižit Bardo, Trentinjan je postaje deo Novog talasa, najslavnije epohe francuske kinematografije.

Sarađivao je sa najvećim rediteljima prošlog veka u njihovim antologijskim ostvarenjima – Klodom Lelušom u filmu „Jedan čovek i jedna žena“ koji je 1966. bio hit u svetskim bioskopima, oskarovcem Kostom Gavrasom u političkom trileru „Z“, Pjerom Granieom Deferom u ljubavoj drami „Voz“, u kojoj je bio partner Romi Šnajder, Bernardom Bertolučijem u senzacionalnoj političkoj drami „Konformista“, Žakom Derejom u filmu „Flic Story“ u kojem je igrao sa Alenom Delonom, Fransoa Trifoom u njegovom poslednjem filmu „Konačno, nedelja!“, Kštitofom Kišlovskim u „Tri boje: Crveno“, Robertom Enrikom u „Tajni“, Samuelom Benktritom u filmu „Dženis i Džon“, u kojem se prvi put pojavio sa svojom ćerkom Mari Trentinjan, koja je takođe bila glumca.

Iste godine kada je premijerno prikazan ovaj film, 2003, Mari je brutalno ubio njen partner na snimanju filma u Litvaniji, i Trentinjan se nikada nije oporavio od ove tragedije.

„Odavno sam mrtav, smrt ćerke me je potpuno uništila. Nikada nisam prihvatio da je nema, iako znam da se mi sastojimo od naše sreće i naše nesreće“, govorio je u jednom od poslednjih intervjua.

Jedan od najvećih umetnika glume glamurozno se vratio filmu 2012, sa austrijskim oskarovcem Mihaelom Hanekeom u dirljivoj drami „Ljubav“ koja je osvojila kansku Zlatnu palmu, i 2017, kada je s njim snimio i film „Srećan kraj“, u koje je igrao sa Izabel Iper.

Jedan od najveličanstvenijih glumaca od koga se danas oprašta filmski svet, politički aktivista, levičar, strastveni vozač trkačkih automobila koji je na reli trkama 70-tih i 80-tih godina takođe ostvarivao značajan uspeh, preminuo je od kancera odbijajući da se leči, i gotovo potpuno slep.

„Ne smatram se naročito zanimljivim, nikada nisam mislio da sam nešto posebno zato što snimam filmove. Decenijama sam bio zaljubljen u istu ženu, moju drugu suprugu Nadin, koja je bila i sjajna majka, rediteljka i glumica. Imali smo troje dece, i doživeli smo i velike tragedije“, govorio je Žan Luj Trentinjan, koji je poslednje godine života proveo uz Marijanu Hopnfer, svoju treću suprugu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari