Govorom Marine Davidove i predstavom slavnog Jana Martensa svečano otvoren 56. Bitef 1Foto Dragan Mujan

Ovogodišnje, 56. izdanje Beogradskog internacionalnog teatarskog festvala, koji je već decenijama jedan od najvažnijih događaja u ovdašnjoj kulturi, svečano će biti otvoreno večeras u 20 časova, na oficijelnoj ceremoniji – govorom Marine Davidove, ruske kustoskinje, kritičarke i političke emigrantkinje, i predstavom „Svaki pokušaj će se završiti skršenim telima i slomljenim kostima“, svetski slavnog koreografa Jana Martensa.

– Na Bitef dolazim od druge polovine devedesetih godina. Smatram da je to jedan od najvažnijih festivala u Evropi. Oduvek sam na njemu osećala posebnu ljubav prema Rusiji i ruskoj kulturi. Verovatno zbog viševekovnih simpatija između ove dve zemlje u Srbiji sam često nailazila na pokušaje opravdavanja spoljne politike svoje domovine – izjavila je Davidova.
– Večeras bih želela da vas zamolim da pokušate da čujete glas miliona Rusa koji ne podržavaju trenutni rat i da razumete zašto je istinska ljubav prema Rusiji nespojiva sa podržavanjem napada na Ukrajinu. Budući da niko od nas u ovom auditorijumu ne pripada svetu politike već svetu kulture, predlažem da ostavimo po strani geopolitički aspekt ovog problema (mnogo bi demagogija moglo da se nagomila oko toga), i da na trenutni rat u Evropi gledamo kroz prizmu lepih umetnosti – istakla je poznata ruska umetnica, dodajući da je važno razumeti da 24. februara Rusija nije napala samo Ukrajinu, nego je proglasila rat i sopstvenoj kulturi.

– Veoma dugo Rusija je bila neka vrsta kentaura. Njen politički sistem podsećao je na azijski despotizam, ali njena kultura i umetnost su, u svojim najvećim dostignućima, bile okrenute prema Zapadu. Čak i posle Oktobarske revolucije, koja je svoje građane lišila svih političkih sloboda, evropski način ruske kulture je bio oličen u levičarskoj avangardi koja ne samo da je sledila evropske trendove već ih je ponekad i sama nametala i definisala. Prva osoba koja je uklonila ovu protivrečnost između politike i kulture bio je Staljin. Krajem dvadesetih godina prošlog veka on ne samo da je počeo sistematski da uništava čitav taj avangardni trend u kulturi već je potpuno odsekao rusku kulturu od zapadnog sveta i sunovratio je u provincijsku arhaičnost. U trenutku njegove smrti 1953. ruska kultura je postala spržena pustinja. A sada se istorija ponavlja. Sve do 24. februara 2022. godine, rekla bih za Moskvu da je jedna od najvažnijih kulturnih prestonica Evrope. Imala je više zanimljivih premijera, izložbi, koncerata i međunarodnih festivala nego bezmalo bilo koji drugi grad na svetu.
Od 24. februara kako je izjavila Davidova, svedočimo kulturnoj promeni koja se odvija u Rusiji, a koju možemo da poredimo sa onom koja se dešavala za vreme Staljina.
– Samo što se sada dešava čak i brže nego u Staljinovo doba. Broj reditelja, scenografa i dramaturga koji su napustili Rusiju je ogroman. Sve važne institucije za savremenu umetnost, za savremeno pozorište, de fakto su nestale. U ovom ratu, pravi pobednici u Rusiji su mediokriteti, oni koji žele da drže zemlju u mraku. Ponekad mi se čini da je rat započet ne da bi se pobedilo na frontu, već da bi se sprovela unutrašnja osveta onih kojima se ne dopada ni najmanja mogućnost života u otvorenom svetu. Od 24. februara svako ko je bio okrenut ka Zapadu ili ko uživa međunarodnu potvrdu i ugled, lako može da bude proglašen izdajnikom, da izgubi svoje pozorište, prostor za izlaganje, mesto na univerzitetu i tome slično.
Zapravo, i Staljinova kulturna, konzervativna revolucija imala je iste obrasce. I to je bila pobeda mediokriteta. Oni su preuzeli vlast. Fašizam je oduvek bio trijumf mediokriteta. I upravo jednom takvom trijumfu svedočimo danas u Rusiji. Drugim rečima, u ovom trenutku svedočimo uništavanju ne jedne, već dve zemlje. U jednoj, Ukrajini, infrastruktura se dosledno i brutalno uništava i ljudi umiru, a u drugoj zemlji, Rusiji, odvija se ono što bih nazvala kulturnom katastrofom: umetnost, nauka, obrazovanje, mediji, ustanove socijalne pomoći itd. bivaju uništavane pred našim očima. Kada nameravate da podržite rat koji Rusija vodi zato što volite rusku kulturu, razmislite o tome da je kultura najveća žrtva ovog rata. Još uvek gajim nadu da će ovo biti poslednji rat u Evropi, da naše kulturne veze neće biti prekinute i da će ruski teatar da se vrati ne samo na Bitef već i na druge međunarodne festivale. Proglašavam 56. Bitef otvorenim! – izjavila je Marina Davidova.
Publika će imati priliku da vidi jednu od predstava za koje je vladalo najveće interesovanje i za koju su karte unapred bile rasprodate, spektakularno belgijsko ostvarenje Jana Martensa, posle ogromnog uspeha koji je ovaj plesni poduhvat doživeo na prošlogodišnjem Avinjonskom festivalu.
Već sam neobičan naslov predstave „Svaki pokušaj će se završiti skršenim telima i slomljenim kostima“ koreografa mlađe-srednje generacije Jana Martensa, upućuje gledaoce na slojevit koncept.
Dramaturgija predstave svodi se na gradaciju, kombinovanje i razvoj niza pokušaja da se ostvari jedna koreografska ideja.
Ti pokušaji zasnivaju se, pored bazične Martensove zamisli, i na repetitivnoj i „psihodeličnoj“ kompoziciji poljskog autora savremene ozbiljne muzike Henrika Mikolaja Goreckog, kao i na materijalima koje donose plesači, njih čak sedamnaestoro.
Oni su različitih godina (od 18 do 71), različitog porekla i različite profesionalne istorije (jedan vid devised theatre-a).
Tako se, postepeno, mozaički sklapa pametan, topao i izuzetno duhovit esej o savremenom plesu, koji spaja i prožima različita pitanja i stavove.
Ples kao fizički rad, značaj ličnosti plesača (njihovih godina, izgleda, obrazovanja…), razgradnja hijerarhija u stvaralačkom procesu, odnos tela i društvenog poretka.
U doba ekstremne polarizacije, ova grupa se lišava društvenih dogmi kako bi potvrdila postojanje čitavog niza raznih identiteta i prigrlila ih.
Oni su hrabro svoji – kako u životu tako i u umetnosti – a pozornica im je ideološki poligon.
Muzika koja ih prati sastoji se od protestnih pesama koje pripadaju raznim razdobljima – od Henrika Goreckog, preko Maksa Rouča i Ebi Linkoln do Kej Tempest.
Pod simboličnim naslovom „Mi – junaci“ rada svog, ovogodišnji Bitef započeo je u petak, 23. septembra, ostvarenjem takođe svetski slavne britanske rediteljke Kejti Mičel, „(Nije) kraj sveta“, u produkciji čuvenog berlinskog pozorišta Šaubine, koje je u prologu festivala izvedeno na Velikoj sceni Narodnog pozorišta.
U glavnom programu, u konkurenciji za Gran pri „Mira Trailović“ i Specijalnu nagradu „Jovan Ćirilov“, 56. Bitef prikazuje devet predstava vodećih domaćih, regionalnih, evropskih i svetskih pozorišnih autora iz Nemačke, Belgije, Meksika, Francuske, Srbije, Slovenije i Ujedinjenog Kraljevstva.
Maja Davidov i ekipa predstave ispraćeni su nezapamćenim ovacijama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari