foto: vladimir janićJedan od najinteresantnijih bendova ovdašnje alternativne scene, Turbo Trans Turisti, imaće koncert 12. marta u Karmakomi.
Turbo Trans Turisti su prošle godine objavili važan i veliki album, koji se, gle čuda, zove „Važan i veliki“. Braća Mijušković, Boško i Nikola, kako smo to već jednom napisali u recenziji tog izdanja, zvuče baš onako kako im ime nalaže. Oni su putnici kroz muzičke hemisfere, a na tim putovanjima uspeju da zagrebu po raznim dolinama istorije rokenrola. Kada se vrate, poput nekakvog mini-Kontiki vodiča, naprave turističku razglednicu svega što su videli i doživeli. Samo što ono što donesu prvo izvrnu na unutrašnjost, zaliju znojem i pljuvačkom, sažvaću – pa nam bace pravo u lice.
Bend je pre nekoliko dana predstavio i video-spot za pesmu „Ogledala“ sa trećeg studijskog albuma „Važan i veliki“. Spot je sastavljen od pažljivo odabranih scena iz kratkometražnog filma „Mi smo videli leto“ (Dog Days of Summer), ostvarenja koje je od premijere 2019. godine osvojilo brojne nagrade i prikazano na više od 40 međunarodnih festivala, a čiju režiju potpisuje Nikola Stojanović.
U Beograd, 12. marta, stižu kao četvorka. Na bubnjevima ih već neko vreme prati Andreja Mladenović, a od skoro je na basu i Sofija Janković.
Sudeći po snimcima sa njihovog live sessiona, bend zvuči uigrano i odlično, pa bi ovo mogao biti jedan od koncerata o kojem će se pričati ovog proleća.
Pre nego stanu na binu Karmakome, popričali smo sa Boškom Mijuškovićem iz benda, o tome kako je biti važan i veliki.
Album Važan i veliki proglašen je jednim od najzapaženijih izdanja prošle godine. Šta za vas danas znači biti „važan i veliki“, u muzici i van nje?
Bavljenje muzikom, predstavlja spas u odnosu na sve što nas okružuje van nje. I eto to je suštinski važno saznanje za mene, tako da prema tome odgovornost itekako treba da postoji. Nagrada dolazi u vidu duhovnog mira, i to je ono veliko, za razliku od očekivanja uspeha koji se meri parametrima, gde je svaka donja granica okarakterisana kao neuspeh. Ostati istrajan u neuspehu, a zadržati skromnost u uspehu.
Iako ste već godinama na alt. sceni, i dalje vas tek otrkivaju ljudi mimo te scene. Pa kako mislite da zvučite onima koji su tek nakon ovog albuma vas otkrili. Kakav ste vi žanr, bend za njih?
Radimo na tome da budemo najbolja predstava nas samih, tako da uvek se izražavamo otvoreno i iskreno. Nekad to bude ogoljeno i suvo, a nekad ni mi sami ne znamo šta je forma i kako se ona tačno čita. Ali uvek se bavimo traganjem, kroz razne stilove ili žanrove, koji su tu samo da bismo bolje uboli suštinu. Mislim da je u muzici sve povezano tj. sve bilo žanrovski ili stilski ima utemeljenje u nečemu, pa je tako muzika koja je sama po sebi „dovoljna“, takodje i slobodna za svakog da je doživi na svoj način.
U opisima i recenzijama vašeg novog albuma, uglavnom je zajednička crta da je ovo vaše najzrelije izdanje do sad. Šta to znači za vas same, kako vas gledaju drugi ljudi, odnosno šta to znači za ono do sad kakvi ste bili, dal ste bili luđi, neuhvatljivi, brži, glasniji, da li ste onda namerno zaokrenuli?
Pa jesmo, sa ovim albumom se desio očigledniji zaokret, najviše zbog toga što smo sve vreme bili fokusirani na smer u kom se krećemo. Uostalom kao i kada smo sa albumom „Ništa Nije Strašno“ promenili ime u Turbo Trans Turiste, time smo dodatno naglasili zaokret u odnosu na sam početak benda, koji je postojao kao tzv. usputni kućni projekat dva rodjena brata. Tada smo više reagovali instiktivno, i prosto, puštali smo da nas ta kreativna dinamika vodi u bilo kom smeru.
Putujete i svirate širom Evrope. koliko se publika razlikuje od grada do grada ili je energija ista bez obzira na geografiju?
Nikad energija nije ista, i to se menja od mesta do mesta, ali u tome je i lepota putovanja i sviranja. Prirodno, svirati pred ljudima sa kojima deliš isti prostor, kulturu i emociju prema životu, je najbolji osećaj, čak kada se čini da postoji medjusobno neshvatanje.
Koliko su vam putovanja oblikovala muziku? Da li zvuk nastaje iz kretanja ili iz povratka kući?
I jedno i drugo. Povratak kući, sentimentalno je iskustvo, koje ide zajedno sa ponosom. Putovanja donose nova iskustva, i to nas u svakom pogledu menja kao ljude. Sa druge strane, kada pričamo o zvuku koji dolazi iz inspiracije, uglavnom se ona javlja iz dosade, i neke vrste nepomičnosti.
U vremenu hiperprodukcije i algoritama, kako ostati autentičan bend koji ne juri trendove?
Konkretno, mislim da je najbolji način u vežbanju i svakodnevnom bavljenju muzikom, kroz instrument recimo. S tim da to nije kao teretana koju radiš u žustrini recimo, nego više je kao neka joga ili nešto slično, što te uči da pravilno dišeš i oslanjaš se na samog sebe.
Da li postoji tema ili emocija kojoj se stalno vraćate kroz pesme, i zašto baš ona?
Mislim da teme u našim pesmama nisu vezane isključivo za pojedine emocije ili motive, kao i događaje uostalom. Ljubav, bes, tuga, ili bilo koja druga emocija postoje u okviru šire slike u kojoj se odvija život, s tim da ljubav ima tu moć, da oblikuje celu tu širu sliku u životu.
Dok sam slušao vaš poslednji album, posebno naslovnu pesmu, najviše su mi na pamet padali The Flaming Lips. Da li ih slušate, volite, do you realise, i ima li u tom zvuku svesne veze ili je to samo slučajna kosmička podudarnost?
Da, naravno. „Soft Bulletin“ je album na koji smo se skoro i najviše ugledali tokom procesa komponovanja i snimanja. Zanimljivo je, da smo u jednom trenutku stupili u kontakt sa nama omiljenim miks inženjerom Seth Manchesterom, koji je radio na mnogim sjajnim izdanjima, izmedju ostalog i skoro svim albumima kanadskih post pank legendi METZ.
Kada smo slali Seth-u naše demo snimke, kao uticaj u zvuku, spominjali smo lik i delo Dave Fridmann-a, inače producenta Flaming Lips-a. Nakon toga, u popularnoj emisiji Live KEXP, kada su METZ-i nastupali, na pitanje sa kim bi radili osim Seth Manchester-a, naveli su upravo Dave Fridmann-a i njegov sjajan rad sa Flaming Lips-ima. Na kraju, naš san da radimo sa Seth Manchester-om se za ovaj album se nije ostvario, ali to svakako planiramo za sledeći album.
Kad već nosite ime Turbo Trans Turisti, ko vam je omiljeni „turbo“ lik iz pop kulture i zašto baš ta osoba?
Meni je jedno vreme bio vrlo fascinantan Kanje Vest, ali to bude promenljivo. Erik Andre je po mom mišljenju, naj turbo osoba celog interneta.
Omiljena turistička destinacija – mesto na koje biste se uvek vratili, ali bez turneje i zašto baš to mesto?
Trpejci. To je malo mesto na Ohridu.
Koncert u Karmakomi 12. marta – šta publika može da očekuje? Hoće li to biti „važno i veliko“ veče?
Po prvi put ćemo izvesti celokupan materijal sa novog albuma. Sa nama je i naša nova članica benda- Sofija Janković, koja je donela divnu energiju, i jako smo srećni kako bend zvuči sa njom.
Takodje, bend Zubi (koji kidaju) iz Novog Sada biće naša podrška na koncertu.
Posebno nas raduje i to da smo uspeli zajedno sa našim izdavačima Kontra i LAA, da imamo ploče za ovu priliku, koje će biti dostupne za prodaju, kao i nove majice.
Nadamo se da će svima koji budu došli u četvrtak 12-og marta, to veče zasijati kao nama.
BONUS VIDEO:
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


