Foto: Privatna arhivaBio je poseban, šarmantan, čestit i topao čovjek koji je plijenio sagovornike, čak i kada se ljuti jer nešto ne štima. Za vrijeme njegovog mandata radio sam predstave u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, i osjetio sam zašto su sve moje kolege i kolegice voljeli i poštovali Cveju – kaže Mustafić, koji je na ovoj sceni upamćen, između ostalog, po režiji predstave „Rođeni u Yu“ iz 2010, ovenčane sa nekoliko Sterijinih nagrada
Veliku i značajnu karijeru legendarnog glumca Branka Cvejića, koji je juče preminuo, nisu preterano pratile domaće oficijelne nagrade, iako je njegova umetnost glume obeležila ovdašnje pozorište, film i najbolju TV produkciju.
S druge strane, Cveja je dobio najznačajnia priznanja internacionalnog ranga u regionu, među kojima su Zlatni lovorov vijenac na MESS-u u Sarajevu, Nagrada za doprinos pozorišnoj umetnosti Grad teatar, koju dodeljuje budvanski festival, Nagrade festivala Dani Sarajeva…
O saradnji i prijateljstvu sa njim za Danas govori jugoslovenski i bosanskohercegovački reditelj Dino Mustafić, dugogodišnji direktor sarajevskog MESS i Narodnog pozorišta u Sarajevu.
– Branko Cvejić je obilježio jugoslovensku scensku i filmsku umjetnost svojim ulogama, ali i angažmanom kao upravnik Jugoslovenskog dramskog pozorišta koji je objedinjavao pokidani kulturni prostor nakon ratova 90-tih godina. Bio je poseban, šarmantan, čestit i topao čovjek koji je plijenio sagovornike, čak i kada se ljuti jer nešto ne štima. Za vrijeme njegovog mandata radio sam predstave u JDP, i osjetio sam zašto su sve moje kolege i kolegice voljeli i poštovali Cveju – kaže Mustafić, koji je na ovoj sceni upamćen, između ostalog, po režiji predstave „Rođeni u Yu“ iz 2010, ovenčane sa nekoliko Sterijinih nagrada.
– Bio je važan sagovornik u teatarskom procesu, strpljiv i odlučan da se predstava napravi. Niko nije bio sretniji i ponosniji od njega kada vidi na probama da se kreira umjetničko djelo. Radovao se talentu, njegovao i podržavao mlade umjetnike, otvoren i radoznao za scenske novitete.
Njemu, kako ističe Mustafić, Cveja je bio važan u svakom pogledu.
– Mnogo mi je značio, kao dragi prijatelj i moj saradnik, upravnik od kojeg se moglo učiti kako se voli pozorište i ljudi u njemu. Imao je familijarni ton u dijalogu, računao je na povjerenje i ljubav kao krov svih emotivnih i misaonih relacija u umjetnosti Zato sam danas beskrajno tužan, ali i sretan da sam imao prilike biti njegov savremenik. Ostaje mi velika žal što nismo stigli uraditi sve što smo dogovarali, jer tvrdoglavo nisam htio priznati da vrijeme može iscuriti i za mog Cveju – ističe Dino Mustafić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
