"Kad je Niče plakao" 1Foto Matija Jovanovic

Predstava koja preispituje glumce na sceni, a sve u publici tera da se bave sobom – to je ukratko, prema rečima autorskog i glumačkog tima, predstava „Kad je Niče plakao“ nastala po bestseleru čuvenog američkog egzistencijalnog psihijatra i književnika Irvina Jaloma.

Koja će u dramatizaciji Jordana Cvetanova i režiji Gorana Jevtića večeras na sceni Ustanove kulture „Vuk Karadžić“ imati pretpremijeru, a 14. februara i premijerno izvođenje. Glavne uloge tumače: Ljubomir Bandović, Goran Jevtić, Katarina Marković, Vanja Milačić, Sara  Pejčić i Dimitrije Stajić. Scenografiju potpisuje Vesna Popović, kostime Stefan Đoković, muziku Draško Adžić, koreografiju Miloš Isailović, saopšteno je danas na konferenciji za novinare u UK „Vuk Stefanović Karadžić“.

– Obožavam Jalomove knjige, kod koga se prvi put posle Čehova javlja udružena snaga lekara i pisca. On ima težak literarni jezik za dramatizaciju, zbog čega smo pozvali Jordana Cvetanova, koji je našao ‘ključ’ i otvorio celu predstavu. Zato je ovo autorski tekst po motivima Irvina Jaloma – rekao je glumac Goran Jevtić, koji se u ovoj predstavi treći put pojavljuje i kao reditelj.

„Kad je Niče plakao“ je priča koja okuplja istorijske ličnosti –  poznatog bečkog lekara Jozefa Brojera, utemeljivača psihoanalize koju je kasnije razvio njegov učenik Sigmund Frojd, takođe jedan od junaka romana i komada,  filozofa Fridriha Ničea, njegovu ljubavnicu Lu Salome, Brojerovu pacijentkinju Bertu Papenhajm, poznatiju kao Ana O. i njegovu suprugu Matildu Brojer. Čarobna Lu Salome, filozof, kći nemačkog generala rođena u Rusiji, fascinacija svih mislilaca svog vremena, dolazi u Beč kod Jozefa Brojera kako bi ga nagovorila da pomogne njenom prijatelju i nekadašnjem ljubavniku Fridrihu Ničeu, ali tako da Niče misli da u razgovorima sa njim Brojer leči  svoje glavobolje. Posle raznih uspona i padova Brojerov i Ničeov odnos  prerasta u prijateljstvo.

– Radnja je smeštena u Beč 1882, koju su u Evropi zvali i „godina opsesije“ – tada kreće prvi tramvaj, dešava se Druga industrijska revolucija, ozbiljan početak suprotstavljanja mašina čoveku. To je trenutak kada religijska ubeđenja i sve ono što su bile stege i konvencije počinju odjednom da dovode ljude do ozbiljnih bolesti, a da se pritom nije znalo zašto… Zato je tematska okosnica komada borba nagona i usvojenog superega, apsurd braka kao slobodnog izbora koji zatim postaje zatvor – istakao je Jevtić.

On je objasnio da predstava teče u polusnu i fantasmagorijama Brojerovih sećanja, čemu ne samo vizuelno doprinose video radovi Nenada Dodića, koji uključuju i slike Egona Šilera.

– Susret sa industrijskom revolucijom otuđuje ljude jedne od drugih. U ovom komadu otkrivamo zašto smo posebni, zašto u sebi imamo i mrak i svetlost, zašto je čovek koliko monah toliko i ubica, sa potencijalima za sve, samo je pitanje okolnosti. Jedna od ključnih reči u ovom komadu je i poverenje i potreba jednih za drugima. Ova predstava je poziv ljudima da se bave sobom i traže sagovornika – istakao je Ljubomir Bandović, koji igra Jozefa Brojera.

Vanja Milačić, koja igra njegovu suprugu Matildu, „stub porodice, majku petoro dece koja drži sve na okupu“, naglasila je da „na svetu ima puno takvih žena koje su temelj muževljeve karijere i zaslužuju poštovanje“. Dimitrije Stajić, koji igra mladog Frojda, rekao je da se, zbog nedostatka pouzdanih istorijskih činjenica o tom dobu naučnikovog života, uglavnom držao dramatizacije i više „kopao“ po sebi nego po knjigama ovog čuvenog psihoanalitičara. Slično iskustvo rada na ulogama u ovom komadu imali su gotovo svi glumci, koji su juče ustvrdili da im je bavljenjem sobom donelo oslobađanje iznutra i na sceni. Kao stručni savetnik na predstavi radila je psihoterapeut Rialda Šebek, filmskoj publici odranije poznatija kao glumica Rialda Kadić.

Predstava „Kad je Niče plakao“ je koprodukcija Kulturocilina i UK „Vuk Stefanović Karadžić“.

Repertoarsko osveženje

– Iako tera ljude da se bave sami sobom, ova predstava nije ni hermetična niti elitistička. S druge strane, čovek i pozorište nisu samo društevno-politički određeni. Zato smo odučili da se umesto ‘šumom’ bavimo  drvetom’ – čovekom,  da se bavimo ljudskom dušom. ovo je osveženje za repertoar u Beogradu  – rekao je Goran Jevtić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari