Miloš Latinović: Pozorište je najbolji masovni lek za društvo 1

Direktor Bitef teatra Miloš Latinović nema tremu pred ovogodišnje 53. izdanje Bitefa, veruje u isceliteljsku moć teatra i sa najvećim uzbuđenjem očekuje predstavu Orest u Mosulu reditelja Mila Raua.

Smatra da je beogradska publika spremna za imerzivni, mada on sam nije sklon toj vrsti aktivizma. Zabrinut je zbog procesa u svetu, koji prema njegovom mišljenju vode uništenju civilizacije i tvrdi da je poslednji momenat da se osvestimo, pozovemo na razum, zajedništvo, ljubav i da je to glavna poruka ovogodišnjeg Bitefa.

* I ovaj put slogan Bitefa je provokativan – Počnimo ljubav iz početka. Osim što je naslov hita Beti Đorđević, to je, svojevremeno bio i moto Socijalističke partije Srbije. Da li ste ovo drugo imali na umu kad ste se odlučivali za moto festivala, kako vi lično i u kontekstu ovogodišnjeg programa Bitefa doživljavate poruku – Počnimo ljubav iz početka?

– Što jes’ jes’ – Socijalistička partija Srbije od uvek je imala dobre slogane. Ne smeta mi to poređenje jer verujem da je, bez obzira što su stranački motivi drugačiji, želja slična: da raskrstimo, kako su to govorili komunisti, sa prošlošću, jer ako nastavimo da živimo u ovom paradoksu uništenje civilizacije je svakim korakom bliže. Kako objasniti sve ove procese u svetu: Neverovatan tehnološki razvoj, a sve teži život i više siromaštva, uništavanje ekosistema, slavimo lepotu a pola planete gladno. Kuda idemo to je pravo pitanje ? Zbog toga Bitef poziva na ljubav, koja mora zaboraviti grubu prošlost. Što je učinjeno ne možemo popraviti, ali s tim iskustvom možemo kreirati bolji svet. Ovo je poslednji momenat. Za mene je Bitefov slogan poziv na razum, na zajedništvo, altruizam, ljubav…

* Koju predstavu iz prvog dela glavnog programa Bitefa očekujete s najvećim uzbuđenjem?

– Orest u Mosulu. Eshilova Orestija je fascinantan dramski komad i tragedija koja opominje. Mosul je još jedan od simbola propasti – civilizacije. Dakle, Milo Rao spajajući, na intrigantan način, ove dve drame postavlja pitanje da li u razorenom društvu mogu postojati određene vrednosti – pravo, pravda, demokratske institucije…

* Kakav je vaš ličan stav prema imerzivnom teatru i da li imate neku opservaciju u vezi sa beogradskom publikom – da li je spremna da se u takvim situacijama izloži i uđe u komunikaciju ili se radije „izlaže“ neučestvovanjem?

– Verujem da je publika Bitef festivala apsolutno spremna za igru i taj ples, za uključivanje i saradnju. Više nego što sam možda i sam spreman na takav aktivizam. Ono što je mogući problem ne znam koliko će im čin vlastite imerzivnost ostati u sećanju za dugoročno delovanje. A upravo je to ono što želimo. Da ljubav, iznova započeta, traje.

* Da li biste s čitaocima Danasa podelili neko svoje lično iskustvo u susretu sa imerzivnim teatrom?

– Nisam želeo da presečem makazama ličnu kartu na predstavi Olivera Frljića, nisam želeo ni pare da dam za neku aktivnost ili pomoć, to je za mene nepotrebno, taj direktni čin, to ulaženje u prostor teatara, koje mi je delovalo kao personalna reklama. Ništa nisam učinio time što sam pred stotinak ljudi dao novac, bolje da sam ga uplatio u neki fond ili podržao nečije školovanje. Volim da o teatru i pitanjima koje određeni komad postavlja razmišljam i korigujem vlastite stavove. Ne sortiram smeće, a trebao bi, razmišljam da tako činim u buduće bez obzira što mi još nemamo razvijenu tu disciplinu.

* Budući da se program ovogodišnjeg Bitefa bavi razaranjem zajednice na svim nivoima ali i nuđenjem mogućnosti da se sagradi nešto novo, iz početka, verujete li da pozorište danas ima isceliteljsku moć? Ako da i ako ne zašto?

– Ima, mada mi možda ne verujemo u to. Pozorište je najbolji masovni lek za društvo, jer podrazumeva mentalni angažman, tera nas da razmišljamo. Teatar je prostor ushićenja i mimikrijskih elemenata. Mesto gde se prepuštamo i saživimo sa junacima komada, stajemo na njihovu stranu, branimo ih i napadamo, plačemo i veselimo se njihovoj dovitljivosti i šarmu. Slično kao na nekom stadionu, ali sa utakmice čovek izlazi ispražnjen, dok iz pozorišta čovek izlazi pun nove nade i želje za promenom.

* Najavili ste ove godine da će u budućnosti Bitef teatar biti čvršće povezan sa Bitef festivalom, šta su prvi rezultati tog procesa?

– Mislim da će jasnije biti viđeni za godinu ili dve dana, ali već sada je evidentno da u izboru ljudi, i tema, koje će narednih godina raditi i biti na repertoaru u Bitef teatru, ta veza postoji. Sve su to stvaraoci koji su stasavali na Bitef festivalu.

* Svako Bitef izdanje ima svoje specifičnosti, koje su to specifičnost ovaj, 53. put?

– Možda nije specifičnost, ali je organizacioni poduhvat opremiti Luku Beograd i pet dana pretvoriti specifičan i rekao bih nekomforan prostor za umetnost i kulturno središte grada. To je fenomenalna lokacija, kojoj Bitef festival daje neviđeni impuls ka onome što bi morala za koju godinu da bude.

* Imate li tremu pred početak ovogodišnjeg izdanja Bitefa?

– Nemam. To je samo posao koji radimo i koji nas čini srećnim.

*A neku poruku ili preporuku za publiku?

– Počnimo ljubav iz početka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari