Foto: Stanislav Milojković

Izdavačka kuće Albatros Plus iz Beograda, naime, predstavila je Đinpingovu knjigu Priče i kazivanja – Kineska mudrost, prošlost, sadašnjost i budućnost koju je nedavno objavila u svojoj čuvenoj biblioteci Albatros, u prevodu Slobodana Damnjanovića sa engleskog jezika.

O Kineskoj mudrosti… govorili su Jagoš Đuretić – glavni i odgovorni urednik, Aleksandar Gajović – državni sekretar republičkog Ministarstva za kulturu i informisanje, Daksin Ćao – direktor kineske Nacionalne korporacije za uvoz i izvoz publikacija, i Mladen Vesković – urednik biblioteke Albatros i Đinpingove knjige, dok je prevodilac razgovora bila Ana Jovanović.

Đuretić je u uvodu naglasio da je delo predsednika Republike Kine objavljeno kao 200, jubilarna knjiga u ediciji Albatros koju su još davne 1921. pokrenuli slavni pisci Stanislav Vinaver i Todor Manojlović, formulišući vrlo ambiciozni program.

Sticajem prilika, nisu uspeli da ga u potpunosti i ostvare – njihovi naslednici, Miroslav Josić Višnjić i Jagoš Đuretić su ovu biblioteku obnovili 1995; kao urednici njoj su doprineli i Predrag Marković, Gojko Tešić, Mihailo Pantić, a danas je istim žarom uređuje Mladen Vesković. U ovoj su biblioteci, napomenimo, objavljena dela najvažnijih stvaralaca, kako svetskih tako i naših, a mnogi su za njih i nagrađivani.

Govoreći o knjizi kineskog predsednika, Đuretić je podvukao da je knjiga, iako je njen autor državnik i političar, zapravo pravo književno štivo, a da je sam Đinping, pišući o odlukama CK, ili o revoluciji, uobličio okvir knjige objašnjavajući kako on shvata revoluciju: „Revolucija nije razlaz sa prošlošću već je naprotiv izdvajanje iz te prošlosti onoga što je u njoj najvrednije i što može pomoći današnjici i budućnosti“.

Upravo tako je i postupio – izvukao je iz te višemilenijumske tradicije kineske civilizacije ono duhovno što karakteriše jednu naciju, i ono što ta nacija može da doprinese svetskoj civilizaciji. U tom smislu, Si Đinping se oslanja na najboljeg iz prošlosti, na Konfucija i njegov pragmatizam, na njegovo poučavanje o humanizmu, o dobrom upravljanju, o miru kao preduslovu dobrih unutrašnjih i međunarodnih odnosa.

Autor se na Konfucija poziva i kad piše o korupciji, o odgovornosti ljudi na visokim funkcijama, o odnosima sa drugim narodima, a stil kojim piše je veoma duhovit, ubedljiv i pokazuje visoku obrazovanost.

Daksin Ćao zahvalio se IK Albatros Plus i prevodiocu, rekavši kako mu je drago da će srpski čitaoci moći da iz njenog bogatog sadržaja upoznaju način mišljenja kineskog predsednika i njegove političke ideje. I na ovaj će se način, kazao je, samo produbiti prijateljstvo dva naroda, i iskazao nadu da će i ubuduće biti još više zajedničkih projekata srpskih i kineskih izdavačkih kuća.

Zaokružujući razgovor, Vesković je govorio o književnim kvalitetima knjige Priče i kazivanja… ističući metaforičnost kao jedan od njenih glavnih odlika. Ta metaforična jezgrovitost govora je imanentna kineskoj mudrosti – da jedna priča kazuje više od političkih govora. Vesković je na kraju zaključio da će posle ove knjige biti teško naći ijednu drugu zahvaljujući kojoj bismo se bolje upoznali sa Kinom u kulturološkom, političkom i ekonomskom smislu.

Povezani tekstovi