Ručni radovi balkanskih dama, princeza, seljanki, radnica kao kulturni identitet, i oblik otpora i angažmana: Izložba Sonje Radan u Galeriji Haos

Publika će imati priliku da vidi crteže, skulpture i slike manjih formata poznate bosansko-hercegovačke umetnice koja živi i radi u Londonu, a njena beogradska izložba, koja će trajati do 5. juna, zamišljena je kao manja retrospektiva.

U Haosu će biti predstavljeni njeni radovi iz nekoliko faza rada i perioda – stariji crteži, skulpture u drvetu, slike i najrecentniji crteži, a 23. maja u 12 h, na manifestaciji Dani galerija, o umetnosti Sonje Radan i doživljaju njenih radova govoriće naša ugledna književnica, rediteljka i akademik Vida Ognjenović. najavila je autorka ove postavke, istoričarka umetnosti Borka Božović

– Ono što je Sonju Radan preporučilo za naš koncept su njeni crteži rezbareni u drvetu. Tu izložbu nismo uspeli realizovati zbog studentskih blokada koje smo svesrdno podržali, i sada ovu umetnicu predstavljamo donekle obuhvatnije – kaže Božović.

Izložba nosi naziv „Utkano u sećanje“, a o jednom od svojih ciklusa pod naslovom „Pletisanke“, umetnica kaže:

– Već nekoliko godina sakupljam ručne radove žena sa Balkana, posebno iz Bosne zahvaljujući mojim korijenima. Namjena njihovih rukotvorina varirala je u zavisnosti od vremena i mjesta na kojem su nastale.

– Ono što me motivisalo da u svom umjetničkom radu dam važnost i upotrijebim ove radove, jeste moje kontinuirano razmišljanje o našem regionu, koji je kroz vjekove preživio mnoge sukobe, u kojima su muškarci išli u borbu, ponekad se ne vraćajući, dok su žene ostajale da venu u isčekivanju, nadajući se povratku svojih najmilijih.

Zamišljam ove žene tokom neprospavanih suznih noći, često same s djecom ili u društvu drugih koji se suočavaju sa sličnim emocionalnim teškoćama, koristeći se iglom i koncem kao bijegom i načinom izražavanja svojih nada, čežnji, odanosti i ljubavi.
Na nekim od mojih slika, žene izgledaju stvarne, a na drugima one su nestvarne, na neki način bajkovite – objašnjava Sonja Radan.

S druge strane, dr Amela Hadžimejlić, profesorka na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu o njenim radovima beleži:

„Ženski ručni rad kroz povijest predstavlja više od obične vještine – to je oblik otpora, kreativnosti i društvene angažiranosti. Kroz tkanje, vez, šivanje i druge oblike ručnog rada žene su oblikovale ne samo svoj svakodnevni život, već i društvene norme, kulturni identitet, pa i političke pokrete.

Sonjine dame, princeze, seljanke, radnice, stare i mlade, odišu podjednakim dostojanstvom. Nijemim dostojanstvom žene“ – ističe Hadžimejlić,

Tatjana Palinkasev, kuratorka londonske izložbe, govoreći o Sonjinim intervencijama na drvetu primećuje da se ti radovi pretvaraju u tihe svedoke.

„Lica izranjaju sa njihovih površina, slojevita i višestruka, nagoveštavajući da ni predmeti ni ljudi ne pripadaju jednoj jedinoj naraciji. Ono što je nekada činilo deo jednog doma, kroz njenu intervenciju postaje otvoreno za drugi. Materijal ne zaboravlja.

Kroz celokupnu praksu, kako navodi Palinkasev, Radan razume stvaranje ne kao metaforu, već kao samo sećanje.

„Gestovi šivenja, tkanja, vezivanja—ponavljani kroz generacije žena na Balkanu—nose ono što nije moglo biti izgovoreno: tugu, posvećenost, čežnju, trajanje ljubavi kroz lom i raseljenje. Dom, u tom smislu, nije ni izgubljen ni pronađen. On se nosi—u telu, u materijalu, i prenosi se dalje u rukama koje nastavljaju“.

Uzbudljiva biografija

Sonja Radan, rođena je u Sarajevu, Bosna I Hercegovina, gde je diplomirala i posle zvršene Akademiji likovnih umjetnosti izlaže širom bivše Jugoslavije i u drugim evropskum zemljama.

Zajedno sa porodicom 1991. pobegla je od ratnih užasa, i kako je izjavljivala, izgubila je domovinu i sve svoje slike, i karijeru umetnika i nastavnika umetnosti koju je ostvarila u Sarajevu.

Nastanila se u Londonu, gde je nastavila da izlaže i istražuje različite umetničke medijume kao što su slikanje na platnu, drvetu, tekstilu i staklu. Poseban deo njenog stvaranja su skulpture od drveta, koje slika i dopunjuje različitim materijalima, u vidu prostornog kolaža.

Godine 2008. izabrana je da predstavlja BiH između 42 zemlje na velikoj izložbi Mediterraneo (More koje nas ujedinjuje) u Italijanskom Kulturnom Institutu, London. Njen rad je prezentiran 2017. godine, u zborniku: Svijetionici, antologiji i monografiji bosanskohercegovačkih umetnika, van granica rodne zemlje.

Sonjina serija skulptura/slika Sjećanje Drveta izabrana je i prikazana 2018. godine u galeriji Saatchi u Londonu, a nedavno je izabrana za vodeću umetnicu u Globalnom programu Oči Svijeta, koji je prezentirao START.art. u Londonu.
Član je Udruženja likovnih i primjenjenih umjetnika Bosne i Hercegovine i ULUS-a. Slike izlaže u Velikoj Britaniji i mnogim gradovima bivše Jugoslavije.

Njeni radovi nalaze se u privatnim i javnim kolekcijama širom sveta, kao i u antologiji Svetionici (2017.), Emocija linije Amele Hadžimejlić (2024), a nedavno i Art Balkan 2025, Collegium Artisticum, (2025). Redovno izlaže na kolektivnim izložbama ULUPUBIH (BiH), ULUS (RS) i galerijama Worldly Wicked and Wise, London (GB) i Fontika, Rovinj (HR)