Svet može da se slomi, ali ne i smisao, empatija, istina, sećanje: U Galeriji Haos izložba Aleksandre Kokotović 1Foto promo Galerija Haos

Ovogodišnju sezonu Galerija Haos nastavlja izložbom crteža i drugih radova na papiru (kolaža, slika) uz crtačke intervencije na platnu, multimedijalne umetnice Aleksandre Kokotović, koju će sutra, u utorak u 20 h, proglasiti otvorenom ambasador BiH u Srbiji, Aleksandar Vranješ.

Predstavljanjem radova u Haosu, naša poznata umetnica nastavlja da uzbuđuje i animira likovnu publiku odmah nakon svoje vrlo zapažene izložbe skulptura u Kući legata.

„Pre nego što je nastalo vreme, postojala je linija“ – kaže Kokotović u pomenutom nedavnom likovnom nastupu i tako povezuje ova dva dešavanja i upotpunjuje svoje dve prezentacije. Linija – možda kao horizont, neopredmećena ili kao sredstvo oblikovanja misli, osećanja, predmeta, okolnog sveta?

Kako navodi istoričarka umetnosti Borka Božović, u ciklusu crteža koje ovoga puta izlaže u Haosu, naslovljenih „Nestabilna prisutnost“, realizuje niz energičnih autorefleksija, kroz apstraktni prosede i veoma slojevit proces rada, kroz svoje smele intervencije na papiru, i doseže likovnost koja pobuđuje na dublja promišljanja.

Veštom igrom linija umetnica ulazi u nevidljive slojeve svoje ličnosti, često sakrivene od svega svesnog i namere da se to svesno i emocije do kraja pokažu. Linearnost u crtežima Aleksandre Kokotović nema nikada dekorativnu ili delimično deskriptivnu funkciju niti kakvu estetsku logiku. Naprotiv. U pitanju je veština ruke koja crtačkim zapisima sama vodi do željenog ishodišta.

Svet može da se slomi, ali ne i smisao, empatija, istina, sećanje: U Galeriji Haos izložba Aleksandre Kokotović 2
Foto promo Galerija Haos

Tamni kolorit emanira tugu i zabrinutost, ostavljajući tu i tamo poneki svetli trag koji nas ohrabruje da verujemo u trajanje. I kad njeni radovi poseduju asocijativne elemente, fragmentarne forme, i kad se neka figura nazire, izranja uglavnom ono što oblikuje unutrašnja napetost, dilema ili iskustvo.

Linije ovde predstavljaju egzistencijalnu potrebu da se likovno izrazi, da se ono misaono i filozofsko saopšti, a sve to kroz susretanja sa drugim, po fakturi različitim materijalima, inkorporiranim na površinu papira, kartona ili platna.

Likovni elementi su sve vreme u dijalogu sa materijalom ali i sa unutrašnjim prostorima, nedokučivim svetovima. Iznoseći svoja ranjena a tako poetična osećanja i unutrašnja stanja svesti, koja se neminovno prepliću sa spoljnim svetom, umetnica pokazuje neverovatnu snagu i veru u smisao postojanja opominjući nas da „svet može da se slomi, ali ne i smisao“.

Ona sva svoja „prelazna stanja“ uliva po sopstvenim rečima zabeleženim na zidu prethodne izložbe: u „tugu koja još nije postala
suza, u molitvu pre nego što se pretvori u reč, u sećanje pre nego što postane bol“.

Njeni radovi, pa i ovi na papiru, znaju kako da se linije prepliću kroz haos, „znaju kako se ostaje ceo u rasutim svetovima i kako se nikada ne prosipa ono što je sveto“. A sveto može biti samo razumevanje, empatija, istina, sećanje, iskrena emocija, ljudski zagrljaj. I još ponešto. Izdržljivost u teškim vremenima i često nepravednom svetu.

Interesantna je teza likovne kritičarke koja je pisala tekst za ovu postavku – Kristin Bušelmajer koja tvrdi da je ovde „crtež kao svedočanstvo vremena odsutnosti“.

Dalje u tekstu, ona dodaje da „posebnu vrednost ciklusa predstavlja izuzetna crtačka veština umetnice. Ispod slojeva mrlja, gestova i materijalnih intervencija jasno se očitava sigurna ruka, visoka likovna disciplina i
precizno razumevanje odnosa mase, praznine i površine…

Crtež ovde funkcioniše kao prostor svedočenja: ne onoga što se dogodilo, već onoga što se neprestano događa u savremenom iskustvu bivstvovanja… Ovi radovi potvrđuju umetnika kao zrelog autora koji suvereno vlada crtežom, ali ga ne koristi kao puku veštinu, već kao sredstvo mišljenja…

Šta znači biti prisutan u svetu koji neprestano proizvodi oblike odsutnosti“ – pita se autorka teksta. Otuda i naslov ove izliožbe „Nestabilna prisutnost“, a ona će biti pred publikom do 27. marta.

Aleksandra Kokotović je savremena multimedijalna umetnica čija praksa obuhvata slikarstvo, skulpturu, instalaciju, crtež, performans i proširene medije. Diplomirala je na Accademia del Lusso u Italiji.

Do sada je realizovala 60 samostalnih izložbi i učestvovala na više od 160 kolektivnih izložbi, umetničkih projekata i simpozijuma u Sjedinjenim Američkim Državama, Italiji, Francuskoj, Austriji, Poljskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Libanu, Egiptu, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj, Jordanu, Albaniji, Bugarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Litvaniji, Bangladešu, Rumuniji, Mađarskoj, Norveškoj, Severnoj Makedoniji, Maldivima, Saudijskoj Arabiji, na Havajima.

Članica je ULUS-a (Udruženja likovnih umetnika Srbije), ULUPUDS-a (Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije) i ULUBiH-a (Udruženja likovnih umetnika Bosne i Hercegovine). Članica je Umetničkog saveta ULUS-a, kao i članica Upravnog odbora ULUPUDS-a. Godine 2025. izabrana je za predsednicu Umetničkog saveta ULUS-a.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari