Uzbudljivi dokumentarci crnogorskih rediteljki, „Leptir“ Sare Stijović i „Lavanda“ Mateje Raičković na 19. Beldocsu: O štićenicima u Bijeloj, i kako se isceliti od seksualnog nasilja

„Leptir“ se prikazuje sutra, u subotu 23. maja u 18.30 h, u Art bioskopu Kolarac, u okviru selekcije „Povetarac“, a nastao je u saradnji sa štićenicima Doma „Mladost” u Bijeloj, gde nijedno dete po izlasku nije nastavilo školovanje.

Kroz rad na filmu, njih 15 učilo je o glumi i filmskom procesu.

„Film postaje iskren susret sa stvarnošću, gde lekcija o filmu prerasta u lekciju o životu: ljubav je jedini put“, navodi se u sinopsisu.

Prema rečima rediteljka Sare Stijović, identiteti štićenika Doma moraju ostati anonimni.

– U proces rada ušla sam sa tim da želim da pravim film o djeci koja moraju ostati „skrivena“, a prisutna. Na drugoj strani, ulaskom u proces, znala sam šta ne želim: nisam željela da eksploatišem životne priče i od njih napravim film koji bilježi isključivo tragediju.

Koliko sam znala da će zvučna slika donositi težinu, toliko sam se trudila da slika donosi lakoću postojanja – vedrinu, smijeh. Dati balans dviju strana je bio osnovna polazna tačka i krajnja želja – navela je Stijović o filmu „Leptir“.

Drugo ostvarenje iz Crne Gore, čiju kinematografiju poslednjih godina obeležava značaj uspon, prisustvo na brojnim svetskim festivalima i pojava darovite i hrabre generacije mladih rediteljk je dokumentarac „Lavanda“.

Jedan od najintimnijih i najdelikatnijih filmova na 19. Beldocsu, na programu je u nedelju, 24. maja u 15 h, u bioskopu Tuckwood, u okviru selekcije Specijalnih projekcija, a nakon prikazivanja biće održan i razgovor sa njegovom ekipom.

Ovaj lični dokumentarni zapis prati rediteljku Mateju Raičković na putovanju iscjeljenja i ponovnog preuzimanja sebe. Kroz intimne razgovore, porodične susrete i trenutke refleksije u prirodi, film istražuje teme ranjivosti, traume, povezanosti i unutrašnje snage. To je tiha i emotivna meditacija o transformaciji i prihvatanju.

– U početku nisam znala da li želim da film podijelim sa drugima – to je bio strah. Međutim, kako je film dobijao formu, prepoznala sam njegov iscjeliteljski potencijal i shvatila da sam spremna da svoju priču podijelim, kako sa bliskim ljudima, tako i sa širom publikom – navela je rediteljka Mateja Raičković.

– Veoma mi je bilo bitno da, kad ljudi pogledaju film, ne vide samo žrtvu seksualnog nasilja. Željela sam da prikažem da nas ne definišu loše stvari koje su nam se desile i da možemo da se izdignemo iz njih – istakla je Mateja Raičković.