Zoja Djordjevic foto Marko Risovicfoto Marko Risovic

Već 12 godina organizacija Multikultivator pomaže i potiče usavršavanje ovdašnjih mladih muzičara na prestižnim svetskim akademijama. Donatorskim koncertom Strings of Desire, koji će biti održan 15. juna u sali Beogradske filharmonije, ovaj put pomoći će odlazak na dalje školovanje mlade harfistkinje Zoje Đorđević. Zojin cilj je akademija u Norveškoj, u Oslu, u klasi profesorke harfe Izabel Peran.

Prvi solistički koncert Zoja je održala sa 14 godina u velikoj sali Doma omladine Beograda. Samostalno, sa kamernim sastavima ili bendom nastupala je u velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine, Konaku kneginje LJubice, Domu omladine Beograda, galeriji KCB, na Mikser festivalu, u Super dotu, na Međunarodnom festivalu harfe u Beogradu, a pripala joj je i čast da otvori koncert dueta Catrin Finch & Sekou Keita 2019. godine u Beogradu.

Prošle godine nastupila je na zvaničnoj proslavi rođendana kraljice Elizabete II u rezidenciji ambasadorke Ujedinjenog Kraljevstva u Beogradu.

Na koncertu u sali Beogradske filharmonije prikazaće neočekivan spektar mogućnosti instrumenta koji svira i nijanse svog muzičkog karaktera. Pored kompozicija i aranžmana za solo harfu, tu su i dva dueta: Zoji će se pridružiti vođa violončelista Beogradske filharmonije Aleksandar Latković i alumnista Berkli koledža Andrija Gavrilović (flighorna).

Harfa je ipak redak instrument. Kako se neko odluči baš za nju? Kog uzrasta treba biti da bi se počelo sa sviranjem na harfi – podrazumeva li određenu visnu, dovoljno duge ruke da bi se instrument uopšte obuhvatio?

– Svako može da svira harfu, nezavisno od visine i dužine ruku i prstiju. Krenula sam da sviram harfu sa nepunih devet godina, što je po mom mišljenju odličan uzrast za početak. U prvom razredu sam, kao i svi početnici, učila na maloj harfi. Ona ima manje žica i za razliku od velike koncertne harfe nema pedale već kvačice. Na veliku harfu sam prešla, ako se dobro sećam, već krajem prve godine. To je jedina situacija kada je bitna visina i uzrast, pošto je pedalna harfa drastično veća i teža od male harfe.

Da li se neko odluči za sviranje harfe na osnovu njenog lepog, bajkovitog izgleda i isto takvog zvuka koji proizvodi ili možda baš zato što ovaj instrument nije tako popularan i verovatno težak za muziciranje na njemu?

– Nikada nisam pitala svoje drugarice iz klase kako su se one odlučile baš za harfu. Pretpostavljam da je mene privukao upravo njen čaroban izgled i zvuk, a to što je ne svira tako puno ljudi mislim da joj daje neku dodatnu draž. Harfa nije lak instrument za sviranje. Ono što mnogi ne znaju jeste da harfa, pored 47 žica, ima i 7 pedala. Pedali na harfi imaju ulogu crnih dirki na klaviru. Da bi se odsvirao povišen ili snižen ton, potrebno je podići ili spustiti pedal u pravom trenutku kako neka od njih ne bi zucnula i narušila izvođenje. Nekada su to delići sekunde i neophodno je da svi prsti i obe noge budu savršeno uvežbani i sinhronizovani. Mislim da je na profesionalnom nivou, kojem i sama težim, svaki instrument podjednako teško svirati. Svi imaju neku svoju problematiku.

Ti si već izuzetno uspešna i to ne samo kao učenica muzičke škole, kaži nam nešto o odabiru Norveške i njihove akademije za mesto tvog studiranja. Je li baš ova visokoškolska ustanova dobra za studiranje harfe i, ako jeste, zbog čega?

– Oduvek sam želela da studiram u inostranstvu, to je prvi korak u mom velikom planu da obiđem svet. Mislim da će mi studiranje u inostranstvu pružiti priliku da se susretnem sa drugim kulturama, i drugačijim iskustvima, pojedincima i njihovim pristupom muzici.
Za akademiju u Norveškoj sam prvi put čula od saksofoniste Rastka Obradovića kada sam završavala osnovnu muzičku školu. On je tamo studirao i preporučio mi je klasu profesorke harfe Izabel Peran (Isabelle Perrin). Kada je došlo vreme da pravim planove o studiranju, to mi je bila prva škola na listi. Bilo mi je važno da pronađem profesorku i akademiju koji su ne najbolji na svetu već najbolji baš za mene. Kontaktirala sam neke od njenih bivših studentkinja kako bih čula njihova iskustva, a zatim sam kontaktirala sam profesorku Peran. Imala sam sa njom nekoliko onlajn časova. Toliko sam toga novog naučila preko zoom-a da jedva čekam časove uživo. Verujem da će mi univerzitetsko okruženje i profesionalni ambijent u Norveškoj pružiti dovoljno izazova i podsticaja da dalje razvijam i unapređujem svoju tehniku i kreativnost kao i da ostvarim saradnju sa drugim mladim muzičarima.

Da li si do sada imala prilike da učestvuješ ili na neki drugi način prisustvuješ donatorskom koncertu? Ovaj je organizovan baš zbog tebe i nastavka tvog školovanja.

– Išla sam na donatorski koncert Dhafera Youssefa, koji je Multikultivator organizovao kako bi obezbedio novac za studije za Rastka Obradovića. Takođe sam išla i na donatorski koncert Ane Krstajić i Dragana Hajnriha.

I, pitanje za organizatora – Multikultivator – ima li u ovoj zemlji dovoljan broj ljudi da kupi skupe ulaznice za ovaj koncert i tako pomogne Zojin odlazak u inostranstvo?

Multikultivator: Ima ih više nego što mislimo, ali to ne znači da je lako. Multikultivator već više od deset godina aktivno radi na tome da razvije novi model mecenstva. Umetnost je oduvek zahtevala finansijsku podršku i ulaganje. Umetnost je ono što pravi razliku kada govorimo o kulturnim dostignućima jednog naroda. Multikultivator je posvećen stvaranju kulturnih ambasadora Srbije u svetu i naš je zadatak da identifikujmo i mobilišemo pojedince i kompanije koji ne samo da imaju novac koji mogu da investiraju u mlade umetnike, već mogu da u tome pronađu svoju strast.

Ti si već dosta nastupala, čak i solistički. Kako zamišljaš svoj budući profesionalni život nakon studija? Šta je ono što možda već sada želiš i za šta se nadaš da se može ispuniti u tvojoj muzičkoj karijeri (neki orkestar, koncertna sala ili solista nekog drugog instrumenta sa kojim bi volela da sviraš)?

– Nemam planove koji su urezani u kamenu. Očekujem da ću naučiti I isprobati toliko novih stvari u naredne četiri godine, tako da sam sigurna da će se i moje ideje i očekivanja od budućnosti promeniti. Ono što sa sigurnošću znam, jeste da želim da sviram što više, u orkestrima, kamernim ansamblima i kao solista. Iz trenutne perspektive, deluje mi da bi bilo zanimljivo raditi u pozorištu. U baletima i operama često ima dosta lepih deonica za harfu, a s obzirom da sam završila i smer za kostimografa, smatram da je pozorište idealna kombinacija moje dve strasti. Sigurna sam da bih htela da u nekom trenutku radim kao pedagog, pošto uživam u prenošenju znanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari