Pjer Frančesko Maestrini: Džezer u operi 1Foto: Printscreen youtube

Posle 53 godine prvi Pučinijev operski hit „Manon Lesko“ na beogradsku scenu vratio se sinoć premijerom u režiji italijanskog reditelja Pjera Frančeska Maestrinija.

NJegov autorski tim – kostimograf Luka dal Alpi i scenograf Alfredo Trisi, pojačan zemljakom dirigentom Stefnom Romanijem, oživeo je u klasičnom italijanskom maniru tragičnu ljubavnu priču viteza De Gerja i mlade kurtizane Manom u epohi Francuske druge polovine 18. veka.

Iza druge produkcije „Manon Lesko“ u stogodišnjoj istoriji Opere Narodnog pozorišta stala je i Opera Teatra Madlenianum.

Želja obe umetničke kuće je da njihova treća zajednička koprodukcija oživi deo „zlatnih dana“ Beogradske opere u prošlom veku i vrati je na međunarodnu scenu, što znači da je reditelj Maestrini imao veliki zadatak, mada tvrdi da voli izazove poput retko izvođenih dela.

Pjer Frančesko Maestrini rođen je u Firenci. U maju će proslaviti 55. rođendan. Potiče iz umetničke porodice – sin je čuvenog operskog reditelja Karla Maestrinija i poznate pijanistkinje Čezarine Rozo. Voli da kaže da je odrastao u „veoma klasičnom okruženju“, koje je uticalo i na njegova životna opredeljenja. Pozorište je od detinjstva bilo njegova „životna sredina“. On ne krije da je bio fasciniran svojim ocem, za kog tvrdi da je „bio čitavo pozorište, a teatralnost ga nije napuštala ni u kući“.

Reditelj nove beogradske „Manon Lesko“ završio je studije na fakultetu Humanističkih nauka u Firenci – gitaru i kompoziciju, jer je od detinjstva veliki zaljubljenik u džez, koji ima veliki uticaj na njegov kompletan umetnički rad.

Operskom režijom počeo je da se bavi zbog očevog zdravstvenog stanja i jedno vreme radili su zajedno.

„Zanat “ je učio na očevoj klasičnoj operskoj režiji, koja ne guši kreativnost i autorski pečat, ali i poštuje duh kompozitora. Rediteljski debi imao je 1993. sa Rosonijevim „Seviljskim Berberinom“ u Tokiju i iza sebe ima više od 130 predstava od baroknog, do verističkog i savremenog repertoara na operskim scenama širom sveta.

Za razliku od oca ne beži od eksperimenata na sceni na kojima je u svojim produkcijama koristio i crtani film.

Osim režije, bavio se i profesurom na Akademiji likovnih umetnosti u Palermu, Italijanskom kulturnom institutu univerziteta Jejl i Fondaciji Arturo Toscanini u Parmi. Posebno je ponosan na iskustvo koje imao kao umetnički direktor Gradskog pozorišta u Rio de Žaneiru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari