Jovanović: Kao i tadašnja vlast SPS-a, i sadašnja vlast SNS-a mora da ode 1Foto: FoNet/ TV FoNet

Na Peti oktobar danas gledam isto kao i tada.

S jedne strane, promena tadašnje vlasti bila je neophodna i 5. oktobar je nesumnjivo morao da se desi. S druge strane, činilo mi se da ljudi koji su se spremali ili koji su bili spremani da preuzmu vlast nisu bili, izuzev Vojislava Koštunice, ni intelektualno ni moralno kadri da se nose sa različitim problemima koje nosi demokratska tranzicija i da nisu bili sposobni da očuvaju državne interese – bili oni geopolitičke ili čisto ekonomske prirode. Smatrao sam takođe da će mnogi naplatiti svoj dotadašnji opozicioni staž, navodi za Danas Miloš Jovanović, predsednik Demokratske stranke Srbije, čiji je bivši lider Vojislav Koštunica pre 18 godina bio izabran za predsednika države.

Jovanović ističe da „pored toga, te nove elite nisu spoznale, niti su zapravo to mogle, transformaciju zapadnih društava koje je započeta polovinom osamdesetih godina i kojom su ona pretvorena u društva sa tržišnom i trgovačkom logikom ne kao osnovnim, već kao jedinim načelom“.

– Ogoljeni individualizam, konceptualno i praktično razbijanje nacije i porodice, potrošačko društvo, opšte snižavanje nivoa kulture, neoliberalni pristup sa sve manjom ulogom države, jedna vrsta dekadencije ako hoćete – sve su to procesi koji su prošli mimo nas. I ono malo razmišljajućih ljudi je neretko ostalo zarobljeno u dvadesetovekovnim problematikama i ideološkim bitkama. Svet je prolazio kroz duboku transformaciju a mi smo se razvrstavali i dalje, na početku trećeg milenijuma, na četnike i partizane. Drugim rečima, demokratska tranzicija je bila nužna, ali joj naše elite nisu bile dorasle. Na sreću, jedini čovek koji je i meni, ali i mnogim drugima, ulivao poverenje – Vojislav Koštunica – uspeo je da amortizuje globalistički i geopolitički udar onoliko koliko je to bilo u njegovoj moći. Dočekao sam dakle 5. oktobar kao neminovnost ali ne nužno kao oslobođenje. Jednom rečju, dočekao sam ga bez entuzijazma. Osamnaest godina kasnije stojim na istom stanovištu i kada se osvrnem oko sebe i pogledam u kakvom nam se stanju nalaze država i nacija, ne mislim da nešto preterano grešim u oceni, smatra naš sagovornik.

Upitan da li danas postoji energija za promene u Srbiji, lider DSS ukazuje da se može se napraviti određena paralela sa stanjem pre 5. oktobra.

– Kao i tadašnja vlast SPS-a, i sadašnja vlast SNS-a mora da ode jer temeljno i trajno urušava državu ili ono malo što je od nje preostalo. U vezi s tim nemam nikakvu dilemu. Ali isto kao i 5. oktobra, nisam uveren u kvalitet onih koji bi ovu vlast trebalo da zamene tj. u kvalitet srpske opozicije. Pored ove konstatacije koja se odnosi na sličnosti, postoji i mnogo razlika. Miloševićev režim je tako bio pod pritiskom Zapada dok je Vučićev podržavan od strane onoga što je od Zapada preostalo. Svet i Srbija iz 2000. nisu isti kao svet i Srbija iz 2018. Globalni, neretko negativni trendovi su uveliko stigli i kod nas. Pojam opšteg interesa i javnog dobra skoro da više ne postoji jer i kohezivni faktori neophodni svakoj ideji o kolektivitetu neprestano slabe. Ako se tome doda naš poslovični fatalizam – „ne može se ništa promeniti“, onda zaista deluje da energije za promene zaista nema, napominje Jovanović.

Miloš Jovanović naglašava da „ipak, ne treba zaboraviti da je ponekad dovoljna samo mala inicijalna kapisla kako bi opravdano nezadovoljstvo stanjem u državi eksplodiralo“.

– Sudeći po određenim reakcijama vlasti na neke događaje koji se obično svrstavaju pod rubriku „Hronika“, Vučićev režim je apsolutno svestan toga. U svakom slučaju, nije potrebno praviti fetiš od 5. oktobra niti imamo razloga za tako nečim. Srbija će se uzdizati i uređivati polagano i mukotrpno i biće potrebno mnogo volje, energije i znanja na tom maratonu. Na to moramo biti spremni svi zajedno. U suprotnom će nam nacija, ne tako polagano, ići ka sigurnom nestanku, zaključuje predsednik DSS.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari