Milan Veruović: Brutalna je nekrofilija porediti Vučića i Đinđića 1Foto: Foto/ FoNet Aleksandar Levajković

„Srbija se godinama bavi posledicama, a retki su primeri sagledavanja uzroka tih posledica koje se danas žive. Živimo život u kojem su institucije zarobljene, živimo partokratiju poslednjih trideset godina. Partijski način upravljanja je od institucija, kao instrumenta koji treba da sprovodi zakon, napravio paravan za one koji ih vode, da štite kriminal. Atmosfera u Srbiji je učmala, zarđala, istrulila. To su problemi koje mi moramo da osvetlimo i da nađemo rešenje kako bismo ih prevazišli. A to se može tako što ćemo ići od čoveka do čoveka, od vrata do vrata, od problema do problema“.

To kaže u razgovoru za Danas Milan Veruović, bivši telohranitelj Zorana Đinđića i potpredsednik pokreta „Crno na belo“, koji je osnovao Vladimir Vuletić.

Odakle vi u pokretu „Crno na belo“?

Podržao sam sve što je profesor Vladimir Vuletić proteklih par meseci iznosio u javnosti. Prepoznao sam probleme koji muče ovo društvo i sa kojima sam i sam imao problema poslednjih 18 godina, zbog kojih sam provlačen kroz blato. Srbija je suočena sa tim da se kriminalne grupe odgajaju i žive u institucijama. Cilj pokreta „Crno na belo“ je uspostavljanje sistema vrednosti i merila vrednosti. Mi ćemo graditi i podsećati na vrednosti koje su ovde nestale i kroz to ćemo tražiti i kandidovati ličnosti koje će same biti dovoljne i kompetentne da donose i predlažu rešenja. Mislim da se ljudi ne boje, samo ih treba ohrabriti. Treba sa njima više razgovarati, a politiku svesti na dnevni nivo borbe, poput onog uzbunjivača od pre neki dan koji je otvorio haubu autobusa i pokazao da klima u njegovom autobusu ne radi, ne njegovom voljom, već zato što GSP nema para da zameni kaiš na toj klimi. Dok istog tog dana imate naredbu zamenika gradonačelnika da će biti kažnjeni svi koji u autobusima ne pale klimu. Mi te ljude hoćemo da podržimo. To su svici. Kada se ti svici jave, upalićemo svetlo, videćemo gde se nalazimo i oteraćemo mrak.

Da li to znači da će vaš pokret izaći na izbore i pod ovakvim izbornim uslovima?

Mi smo tu da menjamo stvari. Ako ne postoje drugi izborni uslovi, mi ćemo se boriti i pod ovim uslovima. Odluku o izlasku na izbore ćemo doneti naknadno. Juče smo predstavili Veliku povelju slobode, koja predstavlja stub oko koga smo se mi u pokretu Crno na belo okupili. Tu je sadržan i okvir plana kojim ćemo se mi u pokretu baviti i koga ćemo tražiti da građani podrže.

Može li se atmosfera truleži, kako kažete, tako lako prevazići, ako se građani 24 sata ubeđuju da je stanje u zemlji nikad bolje?

Mi ćemo 24 sata biti na terenu, pa ćemo to prevazići, jer Vučić je zapravo posledica situacije u kojoj su ljudi ostali kod kuće, koji su se predali, koje su masmediji ubedili da nemaju šansu. Ja ne pripadam toj grupi ljudi i nadam se da ću taj deo energije i moje borbe, kojoj sam posvetio poslednjih osamnaest godina, uspeti da formulišem i podelim sa drugim ljudima i da će oni dati podršku ovome što mi radimo.

Bili ste u obezbeđenju Zorana Đinđića dugi niz godina i kako danas gledate na to kad Vučić sebe poredi sa pokojnim premijerom?

Čista je i brutalna nekrofilija porediti Vučića i Zorana Đinđića. To je apsurd u kome smo se mi kao društvo našli. Moramo da se vratimo zaboravljenim vrednostima. Čini se da smo zaboravili ko je bio Zoran Đinđić, a ko je Aleksandar Vučić, koji nam svakodnevno nameće teme koje nemaju nikakve vrednosti. U toj oluji i bunilu koje danas vlada, Vučić je slobodan da se identifikuje sa politikom Đinđića, hvaleći se da je on nosilac Đinđićeve politike. To je ozbiljno pitanje koje bi trebalo da zabrine čitavo društvo.

Osim što se poredi sa Đinđićem, predsednik države često hvali pokojnog premijera.

Pošto ga hvali, gde je obećani spomenik Zoranu Đinđiću? Da li je uostalom bitnije da se podigne spomenik ili da se sprovede ono za šta se Đinđić za svog života zalagao. Gde su te vrednosti, gde je taj pravac koji je on opredelio kao svoju politiku pred kraj života. Ko je tu politiku promenio u svoju korist, ko ima benefite od toga.

Ko?

Pa upravo oni koji su dozvolili Vučiću da danas kaže – ja sam Zoran Đinđić. I to Vučiću, koji je Bulevar Zorana Đinđića prelepljivao trakama u bulevar Ratka Mladića.

Kako komentarišete najavu ove vlasti da neće dozvoliti ponovno stvaranje Zemunskog klana?

To je potpuni apsurd, jer je član Zemunskog klana njihov ministar već drugi mandat u Vladi. To je Zlatibor Lončar, čovek koji je dovršavao neuspela ubistva koje je činio Zemunski klan. Apsurdno je da ova vlast priča o Zemunskom klanu, jer je otkrivena kriminalna grupa Veljka Belivuka, koja se u doba njihove vlasti i njihovih institucija pela na pijedestal moći u društvu. To je ono što smo zaboravili da istražimo i nakon ubistva Đinđića i danas toliko godina posle, suočavamo se sa istim problemom. Ako se sa tim problemom ne budemo iskreno suočili, ne budemo pozvali odgovorne na odgovornost, ne budemo omogućili primenu zakona i prava jednako za svakoga, mi nećemo moći da idemo dalje.

Mogu li se porediti klan Belivuka i Zemunski klan?

Vlast ga poredi, a ja nemam dovoljno informacija. Sama atmosfera koja vlada, iznošenje detalja iz istražnog postupka kroz tabloide naklonjene vlasti zapravo neodoljivo podseća na to vreme. I budi jako veliku sumnju. Ali mi nemamo odgovore na mnoga pitanja, pa i ona u vezi s oružjem koje je pronađeno u jazbinama te grupe. Novine su pisale da je to oružje kupovano od MUP kao rashod, a zakon je jasan ko može da kupuje oružje. Ostalo je nedorečeno koje su firme kupovale to oružje i koja je uloga Milorada Pušice, člana Glavnog odbora SNS, čoveka koji je poznati trgovac oružja u svemu tome. Da li je on neko koji je odlukom Upravnog odbora, ne znam koje godine, u Partizanu dobio pravo da koristi prostorije koje su naknadno nazvane bunker. Profesor Vuletić je jasno pokazao odluku Upravnog odbora Partizana o dodeljivanju prostora na korišćenje Pušici. Hoćemo da znamo da li je on koristio te prostorije i da li je on bio taj koji je omogućio prostor toj kriminalnoj grupi Belivuka. Da li je to oružje koje je tu nađeno, možda kupljeno od firmi kojima upravlja ovaj gospodin, ili možda nije. Da imamo novinare u Srbiji, slika bi bila mnogo jasnija, ali mi nemamo novinare, već ljude koji čitaju pitanja koje im neko šalje SMS porukama.

Javnost nije dobila odgovor ni ko je prisluškivao predsednika i ko je spremao atentat na njega.

To je još jedna malverzacija kojom se ova vlast bavi, da bi što više zbunila društvo nametnutim aferama. One na kraju mogu imati loš epilog samo po glavne glumce tog serijala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari