Videnović: Vodi se kontinuirana kampanja revizije istorije 1Foto: EPA / AYPP / SS / kr

Od juna meseca kada su slučajno pronađene tri fotelje, nestale u petooktobarskoj revoluciji 2.000 godine, traganje za nestalim umetničkim delima i nameštajem postalo je glavna preokupacija predsednice Skupštine Srbije Maje Gojković.

U međuvremenu su pronađeni još neki komadi nameštaja, a Skupština Srbije podnela je i krivičnu prijavu Tužilaštvu protiv nepoznatih osoba za krađu slika, mobilijara i skulptura, koja je vrlo brzo odbačena zbog zastarelosti krivičnog dela. To nije obeshrabrilo predsednicu parlamenta, pa je ovih dana „u nameri da umetnička dela značajna za nacionalni identitet vrati parlamentu“ otvorila i izložbu reprodukcija nestalih slika pod nazivom „Umetnost koja čeka pravdu“. Opozicija sumnja u iskrene namere predsednice parlamenta i tvrdi da to nije izložba, već još jedna neuspela provokacija Gojkovićeve u sklopu kontinuirane kampanje revizije istorije, blaćenja velikog dana i svih građana koji su u njemu učestvovali.

U događajima 5. oktobra 2000. godine, iz zbirke Narodne skupštine, koja je tada obuhvatala 156 dela, nestalo je 60 slika ili je uništeno u požaru. Nedostaju, između ostalog, „Konji“ i „Glava muškarca“ Petra Lubarde, „Dubrovnik“ Peđe Milosavljevića, „Katedrala u Dubrovniku“ Petra Dobrovića, „Kuća u vinogradu“ Milana Konjovića, a i dalje se traga za skulpturom žene, rađene u gipsu, vajara Vanje Raduša. Među ukradenim predmetima je i veliki broj komada nameštaja, kao i kljove koje je predsedniku parlamenta SFRJ svojevremeno poklonio prvi čovek Skupštine Nigerije. Bile su u paru, ali je jedna vraćena. Neko ju je ostavio tokom noći, a zaposleni su je ujutru, kada su došli na posao, pronašli.

Da predsednica parlamenta nije prva koja je dirnula u savest građana koji su iz Doma Narodne skupštine pre osamnaest godina odneli vredne stvari govori svakako i podatak da je i pre njenog angažovanja vraćeno 35 slika. Neke je pronašla policija, a neke su vraćali sami građani. Kako sagovornici Danasa navode, ukradene stvari pronalažene su čak na vrlo neobičan način. Vredno delo Dušana Radonjića, iz 1936. godine, pronađeno je na buvljaku na Novom Beogradu, kao i knjiga „Protokola Svetoandrejske skupštine“, neprocenjive vrednosti koji čuva zapise sa događaja iz 1858. Njega je pronašla Milena Nikolić, nekadašnja sekretarica poslaničkog kluba JUL-a. Kupila ga je na buvljaku za 30 dinara i vratila u Skupštinsku biblioteku. Neposredno pred 5. oktobar 2004. godine, ispred zgrade na Trgu Nikole Pašića, pronađena je i kutija u kojoj su bila tri platna. Događalo se i da su građani, koji nisu bili svesni vrednosti dela koje poseduju, donosili slike na procenu u Narodni muzej, ili neku drugu instituciju i tek tada je otkrivano da su slike vlasništvo Skupštine. U Dom Narodne skupštine vraćeno je tako najpoznatije delo – „Pogled na kapelu Svete Petke u Šidu“ Save Šumanovića.

Otvarajući izložbu pod simboličnim nazivom „Umetnost koja čeka pravdu“, predsednica parlamenta se ogradila tvrdeći da izložba nema političku poruku, već da predstavlja želju da „svi zajedno uložimo trud da pronađemo nestalo blago koje ne pripada ni bivšem ni sadašnjem režimu“. Opozicija ne veruje predsednici i tvrdi da je to još jedan kontinuirani pokušaj da se 5. oktobar pokaže kao zločinački poduhvat i da se rehabilituje vlast koja je devedesetih godina dovela do propasti, a čije račune i dan-danas plaćamo.
Maja Videnović, poslanica DS i učesnica petooktobarskih promena, kaže za Danas da nije ovo izložba, već je ovo još jedna neuspela provokacija predsednice Skupštine u sklopu kontinuirane kampanje revizije istorije, blaćenja velikog dana i svih građana koji su u njemu učestvovali.

„Peti oktobar je najvažniji dan u našoj novoj istoriji, dan u kome su građani ustali u odbranu svog glasa, u odbranu slobode a protiv politike zla. Iza te politike su ostale hiljade žrtava koje za razliku od umetnosti tu pravdu nikada neće dočekati. Akteri te politike, među kojima su neki i danas na vlasti će dočekati pravdu, i pravda njih, kad tad“, smatra Videnovićeva.

Sanda Rašković Ivić, još jedna učesnica događaja pre 18 godina, napominje da je otvaranje izložbe elegantan način da se od 5. oktobra revizijom istorije napravi dan državnog puča, a ne dan demokratskih promena.

Velimir Ilić, jedan od organizatora 5. oktobra, kaže da Gojkovićeva umesto da se bavi ozbiljnim problemima države koja ne zna gde su joj granice i parlamentom koji je izgubio i smisao funkciju, ona otvara izložbu. Parlament pretvara u muzej, a sebe u kustosa, nastojeći da sebi pronađe mesto u kulturi.

„Ovaj režim od dana pobede nad jednim diktatorskim režimom hoće da napravi dan zločina i kriminala. Nastoje da operu sebe kriminalizujući 5. oktobar, a uspeli su u jednom da nas svojim ponašanjem vrate u vreme pre 5. oktobra i da unište tada uspostavljene demokratske institucije. I sada umesto da se bave granicama države, Kosovom, posrnulom privredom, lopovlukom u njihovim redovima, oni traže fotelje i slike, kao da je ovoj državi to najveći problem“, zaključuje Ilić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari