INTERVJU Milan Lane Jovanović: Da li je Dragan Džajić išao prvo da stekne iskustvo kao direktor na Ubu, pa seo u direktorsku fotelju Zvezde? 1Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto.com ©

Bivši reprezentativac Srbije Milan Jovanović smatra da je izbor Nemanje Vidića na funkciju predsednika FSS najbolje rešenje za srpski fudbal, ali očekuje da će „mašinerija za glasanje“ biti na strani Dragana Džajića.

U razgovoru za Danas Jovanović smatra da njegov bivši saigrač iz nacionalnog tima neće dobiti podršku delegata na Izbornoj skupštini, jer, kako kaže, poseduje osobine koje u ovom trenutku u Srbiji nisu na ceni – poštenje, skromnost, čestitost, odgovornost i marljivost.

– Moj stav je jasan: bezuslovno sam za Nemanju Vidića. Njega vidim kao brend, kao autoritet, čoveka kolosalnog fudbalskog bekgraunda, nekoga ko može da bude idol mladim igračima. On nema nijednu mrlju u svojoj biografiji, u svom privatnom životu i na terenu i poseduje karakterne osobine koje su u ovom trenutku deficitarne u fudbalskoj Srbiji. S njim bismo dobili autoritet, znanje, poštenje, novu energiju i mislim da je to dugoročno dobro rešenje. Takođe, jako bitno je da se zna da on nije svemoguć, da nema čarobni štapić i da je neophodno da se okruži pametnim ljudima iz različitih oblasti, a ne sumnjam da će napraviti pravi izbor.

Da li očekujete da će ovo što ste rekli prepoznati i delegati koji budu glasali na Izbornoj skupštini?

– Hoće obični ljudi, ljubitelji fudbala, i da oni odlučuju na izborima Vidić bi pobedio ubedljivo svakog svog protivkandidata. Ovde nije bitna anti-kampanja, niti je važno ko je njegov protivkandidat, već se stvara atmosfera da je bitno da Vidić ne bude predsednik. To je ono što je indikativno. Interesuje me zašto je Nemanja Vidić neprijatelj fudbalske Srbije? Zar nam nije na ponos to što ga imamo? Zar ne treba da budemo ponosni na to što je prepoznao da može da nam pomogne i da doprinese razvoju našeg fudbala? Zar nismo ponosni na to da se nije isprljao u političkom blatu, što njegova biografija nije u nečijoj fioci?

 Iz razgovora sa nekim potpisnicima kandidature jednog od dvojice kandidata stiče se utisak da ni sami ne veruju da su podržali boljeg.

– Način izbora predsednika saveza i ostalih rukovodećih organa u FSS je tako koncipiran da se zapravo radi o mašineriji za glasanje koja radi po diktatu. Ali, niko od nas nije glup pa da to ne zna, samo neko sme to da kaže, a neko ne sme. Ono što je takođe važno je to da ja sve ovo govorim kao roditelj, sportista i čovek koji voli ovu državu. Ali, ako mi kao narod i država nismo sposobni da prepoznamo određene stvari onda je to znak da još nismo sazreli i da ćemo to morati da uradimo u periodu koji je pred nama.

Mnogi tvrde da je ovo „prelomni trenutak“ i da bi eventualnim porazom Nemanje Vidića i srpski fudbal doživeo težak poraz?

– Ne bih to tako ocenio. Kao narod smo imali toliko lomova u svojoj istoriji da svakih mesec dana neki događaj proglašavamo za istorijski, a razog je to da smo istoriju proizvodili u velikim količinama. Nažalost, ovog puta na svoju štetu, ali i ovo će jednom proći. Ono što je važno u ovom slučaju nije to da bismo izgubili jednog čoveka, već da bismo poslali poruku da nam najbolji među nama ne treba. I to je toliko važno da izaziva pesimizam, jer je fudbal metafora jednog društva.

Ne idealizujem Nemanju Vidića, on je sam po sebi brend i zato ne govorim o drugim kandidatima. On nam treba kao poruka da smo sazreli. Ovoj državi je potrebno da gura i promoviše najbolje među nama, da im daje vetar u leđa. S kim ćemo da se identifikujemo ako ne sa najboljima. Čak i ako ne pobedi Vidić, fudbal će nastaviti da se igra u Srbiji, reprezentacija će odlaziti na neka velika takmičenja, klubovi će nastupati u Evropi… Ali, to je nebitno, bitan je sistem vrednosti i mi moramo da ga uspostavimo. I zato postavljam pitanje: Zašto Nemanja Vidić ne sme da bude predsednik, zašto je on problem? To je paradoks, logička perverzija i to je ono što me brine. Ovo govorim kao bivši fudbaler, kao roditelj, kao građanin i kao patriota. Ljudi poput Vidića ili mene novac smo zarađivali u inostranstvu i potom ga doneli u Srbiju, doveli smo decu da rastu u Srbiji, državi iz koje godišnje ode desetine hiljada mladih. I recite mi sa kog aspekta je moguće osporiti vrednost Nemanje Vidića?

Da li je onda važno to što je Vidićev protivkandidat Dragan Džajić?

– Ne, nije važno jer opet pitam zašto ne Nemanja Vidić? Znamo kako se ovde bira i znamo da je u pitanju glasačka mašina. Oni neće glasati po svojoj savesti, već po direktivi, iz interesa ili iz straha. Ovde se rade kombinacije, permutacije i varijacije samo da Vidić ne bude predsednik. Zašto ga niko nije saslušao, pitao šta misli i kakve su mu ideje? Zato što je pošten, čvrst, čist, nezavistan, a to se danas ne trpi.

Šta mislite o njegovim bivšim saigračima koji mu, recimo, poručuju da je trebalo prvo da ode u Zvezdu na razgovor i po podršku, pa tek onda da se kandiduje?

– Suzdržaću se da komentarišem takve izjave, ne iz straha nego zato što sam kulturan. Svako ima svoj motiv, ali sve ovo što se događa je veoma indikativno. Pa da li je Dragan Džajić, recimo, išao prvo da stekne iskustvo kao direktor na Ubu, pa tek onda seo u direktorsku fotelju Crvene zvezde sa kojom je osvojio Kup šampiona. Ne radi se o tome da li nekom treba iskustvo, nego o poruci. Nas nema kao Kineza, već se stalno delimo i prebrojavamo. Dušan Kovačević u knjizi „20 srpskih podela“ piše koliko nas je to koštalo i koliko je trebalo da nas bude, a koliko nas je danas. Da parafraziram: „Srbi se obično sete svojih velikana tek kad umru, a dok su živi neobično se trude da im zagorčaju život, da im unize delo, da im otežaju svaku ambiciju.

Kad bi Nemanja Vidić pobedio čime bi najpre trebalo da se pozabavi?

– Ne poznajem funkcionisanje jedne organizacije i bilo bi pretenciozno da kažem da treba uraditi to i to. Nama škripe mnoge stvari, ali ono što najviše škripi je integritet takmičenja, stalno se sumnja u rezultate. Potom slede suđenje, stvaranje mladih igrača ili infrastruktura, koju država polako poboljšava. Trebaju nam stručni ljudi, oni koji su neukaljani i oni koji žele da rade, pa će naći način da dođu do cilja i da steknu iskustvo. Treba nam sistem vrednosti – poštenje, skromnost, čestitost, odgovornost i rad. I zato mislim da je Nemanja Vidić rešenje, ali i da nekima predstavlja problem – rekao je Milan Jovanović za Danas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari