Šou u Kataru mora da ide dalje: Do koje su mere zapadne zemlje spremne da se bore za ljudska i radnička prava? 1Foto: EPA-EFE/Noushad Thekkayil

Otvaranje Svetskog prvenstva u Kataru ukratko bi se moglo opisati kao programski oskudno, ali produkcijski veoma zahtevno i skupo.

Verovatno najkraće otvaranje u istoriji sportskih takmičenja (trajalo pola sata) uslovljeno je (ne)pristojnim otkazima zapadnih zvezda u poslednji čas, a sve pod pritiskom evropske i američke javnosti zbog kršenja ljudskih prava i pogibije oko navodno 6.500 radnika migranata (po tvrdnji Gardijana) tokom izgradnje osam velelpnih stadiona u Dohi i okolini.

Domaćini su po principu „the show must go on“, odnosno „koga nema bez njega se može (mora)“ odlučili da ceremoniju otvaranja ne produže veštačkim improvizacijama. Revijalni deo kao da je trajao taman toliko koliko je vremešni Morgan Friman imao energije da kao jedina svetski poznata zvezda vuče spektakl na svojim plećima.

A pravi razlozi otkaza Niki Minaž, Šakire i Dua Lipe, koje su uz Frimena trebalo da budu glavni sastojak ceremonije, ostali su da lebde u vazduhu kao Laeb, jedna od najsimpatičnijih maskota u istoriji Mundijala. Britanski pevač Robi Vilijams rekao je da bi bilo licemerno da otkaže koncert koncert koji treba da 8. decembra održi u Dohi, a predsednik FIFA Đani Infantino optužio je Zapad za hipokriziju.

Na kraju se samo sa žaljenjem može konstatovati da je politika (još jednom) pobedila sport. Pre samo četiri godine malo ko je sa Zapada postavljao pitanje ljudskih prava Rusiji, koja je i pre prošlog SP slovila za zemlju koja je okupirala deo ukrajinske teritorije (Krim), u kojoj su i tada bila sporna prava pripadnika LGBT zajednice, a demokratija bila na verovatno klimavijim nogama nego u Kataru danas. Pogibije radnika, doduše u manjem obimu, obeležile su i Mundijal u Brazilu 2014, ali su izgleda te smrti manje potresne od katarskih.

Šou u Kataru mora da ide dalje: Do koje su mere zapadne zemlje spremne da se bore za ljudska i radnička prava? 2
Foto: Radenko Topalović

Do koje su mere zapadne zemlje spremne da se bore za ljudska i radnička prava u Kataru možda najbolje svedoči činjenica da je većina reprezentacija juče odustala od nošenja kapitenskih traka sa duginim bojama. Borba za LGBT prava u Kataru preko fudbala trajala je sve dok arbitar Daniele Orsato nije striktno ispoštovao pravila i kapitenu Ekvadora zbog nošenja neadekvatne opreme pokazao žuti karton još u tunelu, pre početka prvog meča na Mundijalu.

FIFA je posle toga izdala poslednje upozorenje da na terenu neće biti imitiranja demokratije kao van njega, a fudbalski savezi su tu poruku očigledno shvatili jasno i glasno.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari