Od Lotara Mateusa do Baraka Bahara: Koji su sve stranci bili treneri u srpskom fudbalu i ko je ostavio najveći trag? 1Foto: EPA/ALFREDO ALDAI, ZIPI, ABIR SULTAN

U svetlu igara Crvene zvezde pod dirigentskom palicom trenera Baraka Bahara, koju većina simpatizera najvažnije sporedne stvari na svetu smatra nedovoljnom za prolaznu ocenu, mnogi inostrani treneri prodefilovali su srpskim fudbalom u ovom veku.

Crvena zvezda ove sezone ne briljira u domaćem prvenstvu gde zaostaje šest bodova za večitim rivalom, ali ni u Ligi šampiona gde je nakon četiri kola u društvu Mančester sitija, Lajpciga i Jang Bojsa osvojila tek jedan poen.

Očekivali su mnogo bolju jesen u Ljutice Bogdana, ali je jasno da u ekipi Baraka Bahara nešto ne štima.

Treneri sa „vrućim krompirom“ u rukama

A kako su prolazili stranci na klupama večitih rivala, ali i reprezentacije, kada su imali „vruć krompir“ u svojim rukama?

U julu 2005. bivši italijanski golman Valter Zenga je postao trener Crvene zvezde. Bio je prvi stranac na klupi crveno-belih. Sa Zvezdom je osvojio duplu krunu 2006. godine, a klub su sekunde delile od prezimljavanja na evropskoj sceni, nakon šokantno primljenog gola protiv Strazbura u poslednjem kolu Lige kupa UEFA.

Pod njegovim vođstvom je Zvezda odigrala jednu od svojih najboljih utakmica u Evropi s početka ovog veka.

Fudbaleri Crvene zvezde savladali su Romu 3:1 (1:1) u utakmici 4. kola Lige kupa UEFA. Junak meča bio je dvostruki strelac Nikola Žigić, koji je bio nezaustavljiv. Jednom prilikom je svoj odlazak iz crveno-belog tabora okarakterisao kao veliku životnu grešku.

„Najmanje dva puta sam napravio veliku grešku kao trener. Kada sam otišao iz Katanije i onda kada sam napustio Crvenu zvezdu. To sam uradio zbog novca. Izabrao sam da odem iz tih timova jer su mi drugi nudili više, ali sada shvatam da sam pogrešio“, naveo je Italijan.

Zenga je nakon Crvene zvezde preuzeo turski Gazijantep, ali se nije dugo zadržao u toj ekipi.

Zdenjek Zeman je bio drugi inostrani trener u istoriji Crvene zvezde, ali se na toj poziciji zadrđao jako kratko – svega 82 dana. U prvom kolu kvalifikacija za Ligu Evrope Zvezda je eliminisana od APOEL-a, pa je došlo do smene češkog stručnjaka koji je uporno forsirao taktiku 4-3-3, ali rezultata jednostavno nije bilo. Nakon Zvezde, radio je u Italiji i to kao trener Fođe i Peskare.

Nekoliko godina kasnije Zvezda je dovela novog stranca na klupu svog tima. Rikardo Sa Pinto nasledio je Aleksandra Jankovića u trenutku kada je ekipa zaostajala 11 bodova za Partizanom. Pod njegovim vođstvom klub je vezao osam pobeda i došao na samo dva boda zaostatka u odnosu na večitog rivala. Ipak, u 144. večitom derbiju, Zvezda je izgubila od Partizana sa 1:0 nakon čega je šestu godinu zaredom ostala bez titule državnog prvaka.

Iako mu je uprava dala poverenje da tim povede u novu sezonu, Sa Pinto je u junu, pred početak priprema, podneo ostavku. Na rastanku je održao konferenciju pred brojnim novinarima na kojoj je otvorio dušu.

– Možda je ovo dobar trenutak da se napravi rekonstrukcija i da Zvezda krene iz početka, drugim putem. Uprava ne treba da obećava neostarive snove navijačima. Nije dovoljno samo postaviti ciljeve, već se za njih mora osmisliti strategija i svi moraju da rade na realizaciji. Samo tako Zvezda može ponovo da osvaja trofeje i da bude poštovana u Evropi, kao što je bila devedesetih. Za klub kao što je Zvezda nije dovoljna samo reputacija u Srbiji, već i mnogo šire. Sada, s ovakvim uslovima, to nije ostvarljivo – zaključio je on.

Partizan je prvog stranca na klupi postavio sada već daleke 2002. godine kada je doveo legendarnog Lotara Mateusa.

On je trenirao crno-bele od decembra 2002. do decembra 2003. godine i uveo ih je u Ligu šampiona gde su bili u grupi sa Realom, Marseljom i Portom.

Poslednja prepreka crno-belima ka učešću u Ligi šampiona bio je Njukasl, a sasvim sigurno se svi navijači sećaju čuvene penal serije koja je golom Milivoja Ćirkovića otišla na stranu beogradskog tima.

Interesantno je da Mateus taj penal nije imao snage da gleda nego je okrenuo pogled na drugu stranu.

Tačno četiri godina kasnije Partizan se odlučio za novog stranca na klupi svog kluba. Izbor je pao na Jirgena Rebera, mada Nemac nije imao ni približno uspeha kao njegov prethodnik koji je ulaskom u LŠ ostvario istorijski uspeh.

Neuspešna saradnja nemačkog stručnjaka i kluba iz Humske okončena je posle devet meseci sporazumnim raskidom ugovora.

Partizan je pod vođstvom Jirgena Rebera odigrao 21 prvenstvenu utakmicu i ostvario učinak od 15 pobeda, četiri remija i dva poraza, uz gol-razliku 40:13. Pored toga, eliminisan je u jedinom meču nacionalnog Kupa od srpskoligaša Timoka (1:1, 5:6).

Upravni odbor Partizana je 2012. imenovao Izraelca Avrama Granta za trenera, posle bolnog rastanka sa Aleksandrom Stanojevićem. Upravi crno-belih trebalo je jako trenersko ime zbog smene miljenika navijača, pa je izbor pao na Izraelca koji je sa Čelsijem stigao do finala Lige šampiona.

Grant je sa Partizanom odbranio titulu šampiona Srbije, ali je tri puta zaredom izgubio od večitog rivala Crvene zvezde. Otišao je iz kluba nakon šest meseci zbog ponuda iz inostranstva iskoristivši klauzulu iz svog 18-mesečnog ugovora.

Fudbalska samostalnost reprezentacije Srbije počela je sa strancem – Havijerom Klementeom koji je došao umesto Ilije Petkovića koji je doživeo pravi fijasko na Mundijalu u Nemačkoj 2006. godine.

Mali Napoleon kako glasi nadimak Klementea, nije se dugo zadržao na mestu selektora jer je bio neuspešan u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2008. u Švajcarskoj i Austriji. Ipak, Baskijac će ostati upamćen što je 21. jula 2006. postao ne samo prvi selektor reprezentacije Srbije nego i ujedno prvi stranac u istoriji srpskog fudbala.

Na klupi „orlova“ debitovao je 16. avgusta 2006. u pobedi 3:1 u gostima na prijateljskom meču protiv Češke. Ipak, Srbija je kvalifikacije za Evropsko prvenstvo u fudbalu 2008. završila na 3. mestu, nakon iznenađujuće loših rezultata protiv slabijih reprezentacija u grupi.

Ni sa njegovim holandskim kolegom Dikom Advokatom se fudbalska Srbija nije usrećila. Holandski stručnjak je bio naslednik Siniše Mihajlovića i njegova želja je bila da Srbija ode na neko veliko takmičenje. Prvo naredno na programu bilo je Evropsko prvenstvo 2016. Pomenuti kvalicikacioni ciklus je dobro poznat zbog incidenta sa dronom i mapom Velike Albanije koja se zavijorila nad terenom na stadionu Partizana, a onda i po nasilju nad protivničkim fudbalerima koji nisu želeli da izađu na teren zbog straha za sopstveni život. Na sve to se nadovezao i poraz od Danske, pa je iskusni stručnjak odlučio da iznenada napusti „orlove“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari