avionFoto: EPA/VALDA KALNINA

Kada rezervišete let, da li razmišljate o tome koje će vam sedište pružiti najbolju zaštitu ako dođe do slučaja opasnosti? Verovatno ne.

Većina ljudi bira sedište zbog udobnosti, kao što je dodatni prostor za noge, ili pogodnosti, poput lakog pristupa toaletima.

Oni koji često lete biraju sedišta najbliža prednjim vratima, kako bi mogli što pre da se iskrcaju.

Retko se desi da se neko prilikom rezervisanja leta nada da će dobiti jedno od srednjih sedišta u poslednjem redu.

Ali, stručnjaci tvrde da su upravo ova sedišta najbezbednija u putničkom avionu, piše Si-En-En.

Putovanje avionom je bezbedno

Pre bilo kakvog objašnjenja o sedištima, treba naglasiti da je putovanje avionom najbezbedniji vid transporta.

Tokom 2019. na globalnom nivou bilo je blizu 70 miliona letova, sa svega 287 smrtnih slučajeva.

Prema analizi podataka Nacionalnog saveta za bezbednost Sjedinjenih Država, šanse da neko umre u avionu su oko jedan prema 205.552, u poređenju sa jedan prema 102 u automobilu.

I pored toga, malo pažnje posvećujemo fatalnim nesrećama na putu, ali kada, na primer, čujemo da se avion ATR72 srušio na Nepalu, to je vodeća priča na naslovnim stranama.

Moguće je da naše interesovanje za avionske nesreće potiče odatle što želimo da shvatimo zašto do njih dolazi ili kolike su šanse da će ponovo dogoditi.

A možda to i nije loša stvar; naša zabrinutost doprinosi tome da ove tragične nesreće budu temeljno istražene, što pomaže da putovanja avionom ostanu bezbedna.

Zapravo, nema potrebe da budete zabrinuti kada se ukracavate na komercijalni let.

Ali, ako vam se sumnje i dalje motaju po glavi, nastavite sa čitanjem.

U sredini, pozadi

Nije loše podsetiti se da nesreće po svojoj prirodi nisu u skladu sa standardima.

Kada se 1989. godine Junajted flajt 232 srušio u Sijuks sitiju, Ajova, 184 od 269 ljudi koliko ih je bilo u avionu je preživelo nesreću.

Većina preživelih je sedela iza prve klase koja se nalazila u prednjem delu letelice.

Jedno istraživanje koje je objavio Tajm, a obuhvatilo je podatke o avionskim nesrećama u periodu od 35 godina, pokazalo je da srednja sedišta u zadnjim redovima imaju najnižu stopu smrtnosti: 28 odsto, u poređenju sa 44 odsto, koliko imaju sedišta do prolaza u srednjem delu aviona.

Gledano logički, ovo ima smisla.

Ako sedite u blizini izlaza u zadnjem delu aviona, to će vam uvek obezbediti najbrži izlazak u slučaju opasnosti, pod uslovom da sa te strane nema vatre.

avion
Foto: EPA/LUONG THAI LINH

U krilima aviona se skladišti gorivo, što diskvalifikuje srednje izlaze i redove u sredini letelice kao najbezbedniju opciju.

Istovremeno, ako sedite bliže prednjem delu aviona, to znači da ćete osetiti udar pre nego oni iza, što opet ukazuje na veću bezbednost u zadnjim redovima.

Ako se pitate zašto su baš srednja sedišta u zadnjim redovima bezbednija od onih pored prozora ili do prolaza, to je zbog „amortizera“ koje će vam obezbediti osobe koje sede na ove dve strane.

Neki hitni slučajevi su gori nego drugi

Vrsta hitnog slučaja će takođe uticati na stopu preživljavanja.

Ukoliko se avion zabije u planinu, to eksponencijalno smanjuje šanse za preživljavanje, kao što je bio slučaj sa tragičnom nesrećom na Novom Zelandu 1979, kada je poginolo 257 putnika i članova posade.

Ako avion padne u okean nosem na dole, to takođe smanjuje šanse za preživljavanje, kao što se dogodilo 2009. kada je stradalo 228 osoba u Er Frans avionu.

Piloti su obučeni da u najvećoj mogućoj meri minimizuju potencijalni rizik u slučaju opasnosti.

Oni će pokušati da izbegnu udarac u planine i potražiti ravan teren, poput otvorenog polja, kako bi avion mogao što normalnije da sleti.

Tehnika za sletanje u vodi zahteva procenu uslova na površini i pokušaj da se sleti između talasa pod uglom koji je uobičajen za sletanje.

Avioni su dizajnirani tako da budu veoma izdržljivi u vanrednim situacijama.

Zapravo, glavni razlog što nas kabinsko osoblje uvek opominje da držimo sigurnosne pojaseve zavezane nije opasnost od pada već „turbulencije čistog vazduha“ (CAT) do kojih može da dođe u bilo kom trenutku na velikim visinama.

Ovo je najčešći tip turbulencija, koje mogu da nanesu najveću štetu putnicima i avionu.

Proizvođači dizajniraju nove avione sa više kompozitnih materijala koji su sposobni da podnesu veće napore tokom leta.

Kod ovako dizajniranih letelica krila nisu kruta već mogu da se savijaju da bi apsorbovala ekstremno opterećenje kako bi se sprečilo oštećenje konstrukcije.

Da li vrsta aviona pravi razliku?

Postoje određene varijable koje mogu neznatno da variraju kod različitih tipova aviona.

Međutim, fizika letenja je manje-više ista kod svih aviona.

Koje je sedište u avionu najbezbednije: Biramo ih zbog udobnosti, ali zaboravljamo na jednu važnu stvar 1
Foto: Pixabay/Blende12

Uopšteno, veći avioni će imati više strukturalnog materijala i samim tim više snage da izdrže pritisak na visini.

Ovo znači da oni u izvesnoj meri mogu da pruže dodatnu zaštitu u hitnim slučajevima – ali to, opet, u velikoj meri zavisi od ozbiljnosti hitnog slučaja.

To ne znači da treba da rezervišete svoj naredni let u najvećem avionu koji možete da pronađete.

Kao što je već napomenuto, putovanje avionom jeste veoma bezbedno.

Tako da je predlog da, umesto da budete zabrinuti, razmišljate o tome koji ćete film gledati tokom leta i da li će im ponestati grickalica pre nego što stignete na odredište.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari