Foto: EPA Mađari sledeće nedelje izlaze na izbore, koje Politiko opisuje kao najvažnije u EU u poslednjih pet godina, a Dojče vele kao referendum o tome da li će se zemlja okrenuti ka potpunom autoritarizmu i Rusiji ili će se vratiti liberalnoj demokratiji i EU, piše Index.hr.
Viktor Orban, premijer koji je svoju zemlju učinio modelom neliberalne demokratije, nakon 16 godina vladavine suočava se s pretnjom kakvu nije osetio od povratka na vlast 2010. godine, i to ne od klasične opozicije, već od bivšeg člana sopstvenog sistema Petera Mađara.
Prema dva nezavisna istraživanja, njegovu Tisu podržava 56 odsto birača, dok Fides ima 37 odsto.
Međutim, ankete su duboko podeljene, baš kao i zemlja. Politički analitičar Gabor Torok upozorio je u januaru da su razlike između istraživanja koje su sprovele provladine organizacije i nezavisni instituti „neobjašnjive bilo kojom metodom istraživanja“.
Tako, provladin Institut Nezopont projektuje da bi Fides mogao da zadrži većinu osvajanjem 66 od 106 izbornih jedinica dok nezavisna agencija Medijan daje opoziciji prednost od 20 procentnih poena.
Mađarova taktika
Mađar je privukao birače razočarane ekonomskom stagnacijom, krizom troškova života i korupcijom.
Njegova baza ujedinjuje bivše glasače opozicije i bivše pristalice Fidesa, a on je namerno izbegavao jasne stavove i debate o osetljivim pitanjima kao što su migracije i LGBT+ prava.
Ekonomska situacija mu ide u prilog. Mađarska ekonomija se smanjila za 0,8 odsto u 2023. godini, a u 2024. i 2025. godini je rasla u proseku samo 0,5 odsto, sporije od proseka EU, sa budžetskim deficitom od oko pet odsto, što je znatno iznad cilja EU od tri odsto.
Mađar je predstavio izbore kao referendum o mestu Mađarske u NATO-u i EU. „Naše mesto u Evropi je uvek bilo i uvek će biti“, rekao je.
Orban se oslanja na proverenu strategiju, tvrdeći da će „Mađarsku održati ostrvom mira u nemirnom svetu“ i nazivajući Mađara „marionetom Brisela i Zelenskog“. Ali analitičari upozoravaju da ova strategija gubi kredibilitet jer birači sve više vide da ekonomski napredak koristi Orbanovim elitama više nego njima samima.
Geopolitička podrška za obe strane je očigledno podeljena.
Na konferenciji CPAC u Budimpešti 21. marta Orbana su podržali argentinski predsednik Havijer Milei, kopredsednica AfD-a Alis Vajdel, austrijski lider krajnje desnice Herbert Kikl i lider španskog Vox-a Santijago Abaskal dok mu je američki predsednik Donald Tramp dao svoju „punu i apsolutnu podršku“ u video-poruci.
Državni sekretar Marko Rubio posetio je Budimpeštu u februaru, a potpredsednik Džej Di Vens takođe stiže pet dana pre izbora.
Mađar, s druge strane, uživa podršku institucija EU, a Juronjuz procenjuje da ga više od tri četvrtine poslanika Evropskog parlamenta podržava. „Ovi izbori su apsolutna prekretnica“, rekao je Andrej Kovačev iz Evropske narodne partije. „Grupa u potpunosti podržava Tisu“, rekao je za Juronjuz.
Predsednica grupe Renew Europe Valeri Hajer opisala je predstojeće izbore kao „odlučujući trenutak i priliku za povratak slobodnoj, pluralističkoj demokratiji“.
Prekrajanje izbornih jedinica
Pored Tise i Fidesa, treći igrač koji bi mogao da odluči ishod je krajnje desničarska stranka Naša domovina. Ona je jedina sa realnim šansama da pređe cenzus od pet odsto zajedno sa dve vodeće stranke i osvojila je 6,7 odsto glasova na evropskim izborima 2024. godine.
Njen lider Laslo Torockai formalno je isključio koalicionu saradnju sa bilo kojom strankom, ali analitičari sugerišu da bi stranka mogla prećutno da podrži manjinsku vladu Fidesa.
Karnegijeva fondacija u Vašingtonu upozorava na sistemske promene izbornih pravila od Tisinog porasta popularnosti. Ograničenja troškova kampanje su ukinuta i više od trećine izbornih okruga je prepravljeno, što je nesrazmerno pogodilo uporišta opozicije.
Modeli pokazuju da bi Tisi moglo biti potrebno oko 55 odsto glasova za prostu parlamentarnu većinu dok bi Fides potencijalno mogao da osvoji dve trećine sa samo 45 odsto glasova. Međusobne optužbe za krađu izbora su sastavni deo kampanje, uz ozbiljne optužbe za strano mešanje i finansiranje.
Mađarski portal VSquare je izvestio o raspoređivanju ruskih oficira vojne obaveštajne službe, Fajnenšel tajms o operaciji Kremlja na društvenim mrežama, a Vašington post je naveo izvore iz EU koji optužuju mađarskog ministra spoljnih poslova za saradnju sa ruskim obaveštajnim službama.
Orban je odbacio sve ove optužbe, dodajući da opoziciju „finansira polovina Evrope, koja želi pad Mađarske“.
Najveći preokret od pada komunizma
Rojters zaključuje da su ovi izbori daleko više od unutrašnjeg političkog obračuna jer Mađarska, zahvaljujući zahtevima za jednoglasnost u EU, ima nesrazmeran uticaj s obzirom na svoju veličinu.
Istovremeno, analitičari upozoravaju da Mađarova vlada ne bi značila potpuni raskid sa Orbanovim pravcem, Tisa se protivi ubrzanoj integraciji Ukrajine u EU, a njen planirani rok za smanjenje zavisnosti od ruskog gasa je 2035. godina, daleko iza cilja EU postavljenog za 2027. godinu.
Ako Orban izgubi, to će biti najveći politički preokret u Mađarskoj od pada komunizma. Ako, međutim, pobedi uprkos zaostatku u anketama, pitanje demokratskog legitimiteta mađarskih izbora postaće centralno pitanje u Briselu dugo nakon zatvaranja biračkih mesta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


