EPA/DIVYAKANT SOLANKIDve ključne sile određuju ravnotežu na globalnom tržištu nafte: ponuda i potražnja. Rat u Iranu poremetio je obe – jednu od njih možda nepovratno.
Ponuda je i dalje u potpunom haosu. Istorijski višak sirove nafte pretvorio se u najgori poremećaj snabdevanja ikada zabeležen, pre nego što je još jedan talas nafte stigao na tržište u junu.
Sada je eskalacija rata ponovo zatvorila značajan deo pristupa nafti iz Persijskog zaliva, vraćajući haos na tržište.
Potražnju je nekako još teže razumeti.
Svet se tokom pet meseci rata prilagodio poremećajima u snabdevanju, naučivši da funkcioniše bez korišćenja toliko nafte kao ranije. Stotine miliona barela nafte konačno su prošlog meseca izašle kroz Ormuski moreuz, samo da bi se ispostavilo da ima malo kupaca zainteresovanih za njih.
Neke količine sirove nafte sa Bliskog istoka morale su biti ponuđene uz velike popuste pre nego što su pronašle kupce.
Razlozi zbog kojih svet okreće leđa nafti su složeni.
A rešenje je još složenije, piše CNN u analizi.
Veliki pad potražnje
Tokom tri kratke nedelje u kojima je Ormuski moreuz (uglavnom) ponovo bio otvoren, dogodilo se nešto neočekivano: više od 200 miliona barela nafte, zarobljenih unutar Persijskog zaliva, brzo je izašlo na tržište, ali kupci su na to uglavnom slegnuli ramenima.
Kompanije Qatar Energy i Adnoc iz Ujedinjenih Arapskih Emirata morale su da ponude svoje količine nafte uz popust od 6 do 9 dolara po barelu pre nego što su pronašle kupce u jugoistočnoj Aziji, prema Homayounu Falakshahiju, šefu analize tržišta sirove nafte u kompaniji Kpler, koja prati pomorski saobraćaj i tokove nafte.
Više od 18 miliona barela nafte koja nije iz Irana, a koja je izašla kroz Ormuski moreuz, trenutno se nalazi na tankerima izvan Persijskog zaliva i čeka kupca – što je više od 2,5 puta iznad nivoa pre rata, rekao je Falakšahi.
Iran je imao još manje uspeha u prodaji svoje nafte nego njegovi susedi. Iran je u nedeljama nakon svog memoranduma o razumevanju sa Sjedinjenim Državama uspeo da izveze oko 70 miliona barela nafte kroz moreuz.
Uprkos privremenom američkom izuzeću od sankcija, Kina je bila jedini kupac spreman da je preuzme.
Zato je Iran svu tu naftu usmerio ka Kini, daleko najvećem kupcu iranske nafte i pre rata i tokom njega. Međutim, ni Kina nije pokazala veliko interesovanje: prema podacima kompanije Kpler, prošlog meseca je dramatično smanjila kupovinu iranske nafte – sa oko 1,5 miliona barela dnevno na 630.000 barela dnevno.
Sveukupno, globalna potražnja za naftom i dalje je oko četiri miliona barela dnevno niža nego na početku rata, prema procenama JPMorgana.
U velikoj meri, pad potražnje dogodio se zato što jednostavno nema gde da se ta nafta efikasno iskoristi. Rafinerije rade na maksimumu, posebno nakon što je Iran tokom rata napao 30 rafinerija na Bliskom istoku.
Kineska jednačina
Većina objašnjenja problema sa potražnjom za naftom vodi u jednom pravcu: Kina. Pad kineske potražnje za svetskom naftom značajno je uticao na pad globalnih cena.
To je jedan od glavnih razloga zbog kojih cena sirove nafte nikada nije dostigla nivoe iz 2022. godine niti rekord iz 2008, iako je sadašnji naftni šok višestruko veći od prethodnih kriza.
Kina gotovo u potpunosti zavisi od uvoza nafte. Međutim, njen uvoz sirove nafte drastično je opao tokom rata – pao je ispod 8 miliona barela dnevno, sa više od 12 miliona barela dnevno pre rata, prema podacima pomorske analitičke kompanije Signal Ocean Research.
Deo pada kineske potražnje za naftom mogao bi biti dugotrajan. Na primer, potražnja za električnim vozilima u Kini eksplodirala je tokom rata, a broj električnih automobila na putevima povećao se za trećinu.
Istovremeno, Kina je uvela stroga ograničenja za rafinerije, ograničavajući proizvodnju benzina, dizela i avionskog goriva.
Ipak, priča o kineskoj potražnji uglavnom je priča o ekstremnoj pripremljenosti, a ne o tome da je druga najveća svetska ekonomija okrenula leđa nafti.
Uoči rata Kina je povećala svoje zalihe nafte i od tada potrebe za sirovom naftom zadovoljava uglavnom trošenjem tih rezervi, a ne uvozom. Zemlja trenutno smanjuje svoje zalihe tempom od oko 2 miliona barela dnevno, ali i dalje ima oko 1,9 milijardi barela nafte u skladištima — dovoljno za oko 117 dana potrošnje, prema Juliji Žestkovoj Grigsbi, iz Goldman Saksa.
Zbog toga je „stvarni“ pad kineske potražnje tokom rata verovatno samo oko 1,2 miliona barela dnevno, a ne približno pet miliona barela dnevno, koliko je smanjen njen uvoz, procenjuje Signal Ocean Research.
Kada će se potražnja oporaviti?
Kina će na kraju morati ponovo da napuni svoje rezerve. Kada počne ponovo da uvozi naftu, to bi moglo značajno povećati potražnju i podići cene.
I ostatak sveta će u nekom trenutku morati da obnovi svoje zalihe, posebno Sjedinjene Države.
Američke strateške rezerve nafte nalaze se na najnižem nivou još od vremena kada je administracija Ronalda Regana počela da ih puni 1983. godine.
Kako bi ublažila šok u snabdevanju, Međunarodna agencija za energiju (IEA) odlučila je da povuče rekordnih 400 miliona barela iz globalnih hitnih rezervi, stvarajući veliki manjak koji će kasnije morati da bude nadoknađen.
Međutim, nije jasno kada bi taj oporavak potražnje mogao da počne – i među stručnjacima za sada nema saglasnosti.
Iz Goldman Saksa veruje da bi do oporavka moglo doći uskoro, jer se Peking obavezao da će održavati velike strateške rezerve.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) prognozira da će potražnja za naftom pasti 2026. godine. OPEC smatra da će porasti. JPMorgan očekuje da će ostati uglavnom nepromenjena. Drugi stručnjaci iz industrije priznaju da nemaju pouzdanu procenu, navodeći da je potražnju za naftom izuzetno teško meriti i predviđati.
„Situacija u vezi sa Ormuskim moreuzom je toliko nestabilna da se prognoza menja gotovo svakodnevno, u zavisnosti od novih vesti“, rekao je Nil Atkinson, gostujući istraživač u Nacionalnom centru za energetsku analitiku.
Potencijalnim kupcima je teško da procene da li je sada pravi trenutak da ponovo počnu da kupuju naftu. Saobraćaj naftnih tankera kroz moreuz ponovo je dramatično opao, dok cene nafte nastavljaju da rastu usled svakodnevnog pogoršanja situacije na Bliskom istoku.
Cena brent nafte je u ponedeljak nakratko dostigla 90 dolara po barelu, prvi put za više od mesec dana.
Promenljiva priroda sukoba – čas eskalacija, čas smirivanje – mogla bi dodatno odložiti oporavak potražnje za naftom.
„Da bi se potražnja oporavila, mislim da bi kupci morali da vide značajno rešavanje spora između SAD i Irana koje bi pružilo uverenje da će to rešenje biti dugotrajno“, rekao je Kiran Tompkins, viši ekonomista za robna tržišta u kompaniji Capital Economics.
Zbog toga zemlje za sada mogu mirno da troše sopstvene rezerve. Barem dok ih još imaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.


