Sagovornici Danasa o potezu Ministarstva odbrane Hrvatske koje je poništilo tender za kupovinu dušeka jer dolaze iz Srbije: Hoće li iz kasarni izbaciti plazmu, smoki i jafu?

No, ako ne može u hrvatskoj vojsci može u hrvatskom Ministarstvu unutrašnjih poslova, napominju sagovornici Danasa komentarišući odluku hrvatskog Ministarstva odbrane (MORH) koje je u zadnji čas poništilo tender za nabavku novih dušeka za hrvatske vojnike jer se proizvode u Srbiji.

Ističu da je te iste dušeke koji se proizvode u Srbiji MUP kupio za polaznike Policijske akademije, civilne regrute i Upravu civilne zaštite.

Ako se pretpostavi, dodaju, da se u kantinama u kasarnama hrvatske vojske prodaju Štarkov Smoki, Bambijeva Plazma ili Crvenkina Jaffa, proizvodi koji su i inače popularni u Hrvatskoj i mogu se naći u skoro svakom marketu, postavlja se pitanje hoće li se i ti proizvodi izbaciti iz kasarni jer dolaze iz Srbije.

To je nešto, konstatuje se, što bi trebalo biti davno prevaziđeno i što je naravno i apsolutno u glavama HDZ-a i vladajuće klike a ni radikali ili neoradikali SNS-a koji su na vlasti u Srbiji nisu isključeni od toga.

Danas je za objašnjenje i komentar kontaktirao i Ministartsvo odbrane Hrvatske kojim rukovodi Ivan Anušić odakle su nam kratko odgovorili: „Sve je već rečeno i objavljeno u hrvatskim medijima“.

Moskaljov: Hoće li iz hrvatskih kasarni izbaciti plazmu, smoki i jafu jer dolaze iz Srbije?

Vanja Moskaljov, novinar portala Dnevnik.hr, za Danas kaže da bi problem podelio na tri dela.

Prvo, „Ugovor je otkazan uoči potpisivanja, a nakon što je odluka o najboljoj ponudi, temeljem provedenog natječaja, već donesena“. To, po njegovom mišljenju, pokazuje neozbiljnost u načinu rada u MORH-u, jer ako je „neka tvrtka najbolja na natječaju i ispunjava sve potrebne uvjete, onda bi ona morala dobiti taj posao, ako je odluka o najboljoj/najpovoljnijoj ponudi donesena“.

Kao drugo, navodi Moskaljov, ako je problem u tome što su madraci proizvedeni u Srbiji, ili bilo gde izvan EU onda je to trebalo jasno pisati u uslovima javnog konkursa.

„Naknadna pamet“ otvara mogućnost da „tvrtka tuži MORH i na sudu dobije odluku u svoju korist, što će MORH-u stvoriti dodatni trošak“.

Ako je, kaže naš sagovornik, problem u tome što su madraci „srpski“, treba znati da „tvrtka koja je dobila, pa izgubila posao, uredno prodaje madrace drugim hrvatskim državnim institucijama, među njima MUP-u i Ministarstvu pravosuđa, pa je pitanje zašto je MORH-u problem da hrvatski vojnik spava na ‘srpskom’ madracu, kada MUP-u nije problem da hrvatski policajac spava na istom“.

Isto tako, „pretpostavljam da se u kantinama u vojarnama Hrvatske vojske prodaju Štarkov Smoki, Bambijeva Plazma ili Crvenkina Jaffa, proizvodi koji su i inače popularni u Hrvatskoj i može ih se naći u skoro svakom dućanu, pa se postavlja pitanje hoće li se, pita se Moskaljov, i ti proizvodi izbaciti iz vojarni jer dolaze iz Srbije.

Kao treći problem naš sagovornik navodi argument koji ministar obrane Hrvatske Ivan Anušić koristi da bi opravdao svoj postupak. A to je „da tvrtka ima jednog ili dva zaposlena te da je riječ o preprodavaču, a ne proizvođaču“

Ako su te ministrove optužbe istinite, a „s obzirom na to da je tvrtka, kako sam već rekao, uredno pobjeđivala na natječajima drugih ministarstava, možda bi trebalo provjeriti sve te ugovore da bi se vidjelo je li bilo pogodovanja ili drugih nepravilnosti“, zaključuje Moskaljov.

Žabec: Da su dušeci uvezeni iz Kine, Rumunije, Nemačke ne bi bio problem

Krešimir Žabec, novinar iz Zagreba, pojašnjava za Danas da nakon  uvođenja obveznog služenja vojnog roka u Hrvatskoj, hrvatskoj vojsci nedostaje madraca za vojničke krevete.

Ministarstvo obrane u junu, kaže, raspisuje konkurs za 1700 madraca na koji se javilo šest firmi. Sve iz Hrvatske.

„Jedini uvjeti natječaja bili su ekonomski najpovoljnija ponuda i brzi rok isporuke. Najjeftiniju ponudu predala je tvrtka Komforta iz Slavonskog Broda koja je za 4 tisuće eura bila jeftinija od druge rangirane ponude. I tu bi priči o nabavci madraca vjerojatno bio kraj da se vlasnik drugo rangirane tvrtke nije javio medijima i nastao je – skandal“, ističe Žabec.

Na stranu, kaže, činjenica što pobednička firma na konkursu uopšte ne proizvodi madrace i ima samo dvoje zaposlenih.

„Glavni problem nastao je ne zbog loše kvalitete nego zbog mjesta proizvodnje madraca, a to je Srbija. Hrvatska tvrtka ima ugovor o proizvodnji sa tvrtkom iz Srbije i madrace uvozi u Hrvatsku i dalje ih preprodaje. Puno puta već viđen modus u operandi u Hrvatskoj – uvezeš, preprodaš i govoriš da si hrvatski proizvođač. No, ovog puta problem nastao je zbog činjenice da bi hrvatski vojnici mogli spavati na ‘srpskim’ madracima“.

Sve je, dodaje, otkriveno nekoliko dana pre planiranog potpisivanja ugovora koje se nakon otkrića nikada nije dogodilo.

„Naime, ministar obrane Ivan Anušić naložio je hitno poništenje natječaja a Ministarstvo obrane službeno je objavilo da je razlog porijeklo madraca“.

„Ministarstvu obrane nije prihvatljivo da se madraci za vojničke krevete proizvode u Republici Srbiji“, stoji u njihovom odgovoru medijima.

Dan kasnije ministar odbrane u izjavi medijima bio je ipak nešto blaži pa je sve pokušao umotati u brigu za domaću proizvodnju.

„Tada je kazao da je natječaj poništen ‘temeljeno na odluci da Hrvatska vojska i Oružane snage podupiru i podupirat će, i dosad to rade i činit će i ubuduće, vlastitu industriju, vlastitu proizvodnju i hrvatski profit'“.

I Žabec kao i Moskaljov upućuje na činjenicu da je te iste dušeke koji se proizvode u Srbiji „MUP kupio za polaznike Policijske akademije, civilne ročnike i Ravnateljstvo civilne zaštite. Vrijednost ugovora je gotovo 126 tisuća a dio njih je već isporučen. Iz MUP-a su novinarima poručili da ‘nemaju informacija o proizvodnim pogonima u Srbiji'“.

Teško se uopšte setiti, naglašava naš sagovornik, da je u Hrvatskoj neki konkurs poništen zbog porekla proizvoda pogotovo kada u konkursnoj dokumentaciji nije propisano da isti mora biti proizveden u Hrvatskoj.

„U ovom slučaju potpuno je jasno da je problem nastao jer se madraci na kojem bi trebali spavati hrvatski vojnici proizvode u Srbiji. Gotovo je sigurno da problema ne bi bilo da tvrtka Komforta tražene madrace uvozi iz Kine, Rumunjske, Njemačke ili neke druge države. Ali, brate mili, gdje ćeš madrace za hrvatske vojnike uvoziti iz Srbije!? To ne može“.

Pupovac: Kada bi se tako poslovalo, malo ko bi s kim poslovao

Milorad Pupovac, predsednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i zastupnik u hrvatskom Saboru kaže za Danas da se očito „prodaja madraca proizvedenih u Srbiji za potrebe hrvatske vojske pretvorila u neprijateljsko obračunavanje s konkurencijom“.

Umesto da se, kaže, sledi ekonomska logika tržišta otvorene medijske priče su nametnule logiku nacionalno-patriotskih osećaja.

„U ionako lošim odnosima izmedu Hrvatske i Srbije ovim je dodat još jedan kontaminirajući element. Mogu samo reći, kad bi se tako poslovalo, malo tko bi s kim poslovao“, zaključio je Pupovac

Bošković: Vladajuće stranke u Hrvatskoj i Srbiji drže biračko telo na četničkom odnosno proustaškom narativu

Petar Bošković, poslanik u Skupštini Srbije ispred stranke Srbija Centar (SRCE) i bivši načelnik Uprave za odnose sa javnošću u Vojsci Srbije, kaže za Danas da može da razume da ukoliko je  reč o firmi koju vode dvojica pa je tu došlo do nekih malverzacija jer je, podseća, hrvatska vojska pre nekih mesec dana imala korupcijsku aferu vezanu za nabavku vojnih čizama.

„Ono što ne mogu da razumem i ono što je neprihvatljivo u zemlji koja je članica EU a još manje i ovih koji žele da postanu članovi EU a to je da hrvatski vojnici ne žele da spavaju na „srpskim“ dušecima. To je nešto što bi trebalo biti davno prevaziđeno i što je naravno i apsolutno u glavama HDZ-a i vladajuće klike koja na tome radi i koja na tome diše i opstaje“.

Da budem još konkretniji, dodaje, ista stvar je i u Srbiji i „uopšte ne mislim da su radikali ili neoradikali SNS-a isključeni od toga“.

Vidite, kaže Bošković, da se u Skupštini Srbije čuje kako su studenti ustaše itd.

„Vrlo sličnu situaciju imate u Hrvatskoj – to su vodeće stranke i u jednoj i u drugoj državi koje na tom narativu četničkom odnosno ustaškom i proustaškom drže to jadno biračko telo kojima je to lajtmotiv uopšte opstanka i svega ostalo i koji služi za pokrivanje hiljade stvari“.

Zamislite, kaže, Engleze ili Francuze koji su vekovima ratovali da ne sarađuju ili Nemce i Francuze da se sad postavi pitanje zašto engleski vojnici spavaju na dušecima proizvedenim u Francuskoj, a da ne govorim o naoružanju i svemu ostalom drugo.

„To su stvari minulih vremena kojima nažalost se u ovom balkanskom brlogu i dalje bavimo“, zaključuje Bošković.