
Autoritarni režim Aleksandra Vučića nikako ne može da izađe na kraj sa studentskim protestima koji traju više od mesec dana, ali i protesti ulaze u rutinu koja ne daje konkretne rezultate. Borba za iscrpljivanje se nastavlja.
Doduše, sada je status kvo – nijedna strana u ovom trenutku nema prednost – pogotovo što se režim donekle sabrao i odlučio da iz pasivnosti krene za studentima, pokušavajući da ih diskvalifikuje, podeli i umori. Zastoj. Ne može Vučić da zaustavi proteste niti studenti, za sada, mogu da ga sruše, piše hrvatski Jutarnji list.
Dakle, sada je prekretnica – mogu li represija, diskvalifikacije i nasilje koje režim sprovodi nad studentima da slome proteste?
Priča se po Beogradu da je BIA, njegova bezbednosno-obaveštajna služba, navodno napravila projekciju za Vučića da bi mogao da „padne za šest meseci“ ako nešto ne preduzme, a protesti su šire (podsetimo, mandat mu traje do proleća god. 2027). Doduše, nasilničko ponašanje režima je više znak nervoze i slabosti nego snage i odlučnosti.
Primetimo da su rigidni autokratski režimi pali baš u trenucima kada su podigli granicu državnog nasilja i represije – setimo se samo državnog udara u Rusiji 1991. ili Čaušeskuovog obračuna sa demonstrantima u Temišvaru. Ili je došlo vreme da se studentski nemiri politički artikulišu u nekom pravcu. Studenti to za sada ne žele, ali im takav stav otupljuje oštricu i ide u prilog režimu. Vlast je nervozna i podiže nivo pritiska, a protesti se vrte u krug i lako bi mogli da završe u ćorsokaku, i jednostavno zamru kao već dva velika protesta – 1 na 5 miliona i Srbija protiv nasilja.
Za sada se ne zna šta je prava politička snaga i moć studenata, šta oni zaista žele, koji su im stvarni ciljevi. Da li bi bili zadovoljni ispunjenjem svojih zahteva – da se kazne odgovorni za tragediju na stanici Novi Sad kada je u urušavanju nadstrešnice stradalo 15 ljudi – ili traže smenu režima, jer je evidentno da je ovaj strašna tragedija je bila povod da se iskaže nagomilano nezadovoljstvo Vučićevom autoritarnom -korumpirano-partijskom vladavinom u poslednjih 12 godina?
Tako poznate javne ličnosti okupljene oko inicijative ProGlas (pojavili su se kao „savest društva” uoči nedavnih parlamentarnih izbora) pokušavaju da animiraju druge „slojeve društva” na opšti protest – „Stani Srbijo, stani uz studenti“. Književnik Gojko Božović kaže da „društvo više ne može da trpi postojeću vlast” i da je jedini izlaz da se građani „nedvosmisleno suprotstave režimu koji je pribegao sili nad dostojanstvom i slobodom”.
Kako prenose beogradski nezavisni mediji, Gojko Božović je rekao da „nemamo pravo da zahtevamo i očekujemo da će studenti rešavati sve dugoročne i nagomilane probleme ovog društva“. Time je jasno poručio da se protestima mora dati „politički kontekst“ i da bez uključivanja drugih društvenih grupa nema napretka.
Zato bi to mogao da bude ključni momenat antivučićevih protesta i da se tako definišu, što studenti ne žele da artikulišu uprkos činjenici da je to evidentno. Studenti, pak, ne žele nikoga sa sobom, plašeći se političke zloupotrebe protesta. Vreme će pokazati koliko je efikasan.
Studenti su se oglasili saopštenjem u kojem poručuju da su svi zainteresovani dobrodošli na njihove akcije „ali samo kao građani“. Tako se mogu pridružiti političke partije, aktivističke grupe i nevladine organizacije, ali „isključivo kao pojedinci koji podržavaju ciljeve blokade“, napisali su na mreži X.
Pitanje je, naravno, kakvi bi bili politički zahtevi i kako bi se oni postavili u političkoj artikulaciji, na primer, po pitanju Kosova, Crne Gore, Republike Srpske, odnosno programa „Srpski svet“, onda šta je njihov odnos prema evroatlantskim integracijama, Rusiji i Kini. Ima mnogo toga na stolu.
I dok se protesti testiraju, Vučić je odlučio da studentskoj pobuni da politički predznak, jer mu je tako lakše da se bori sa njima, kao i da objasni svojim simpatizerima zašto moraju da ga podrže, osim za polugu to ima velike političko-unosne koristi od kojih se teško odreći .
„Oni hoće da iskoriste decu da nas preuzmu. Ja to nikada neću prihvatiti. Oni bi da dođu na vlast bez izbora. Nećete, majki sinovi, dok sam ja živ, nećete imati prelaznu vladu! „, poručio je Vučić opoziciji, nazivajući ih „magarcima, luzerima i besposličarima koji pričaju gluposti”, a profesore i javne ličnosti koje podržavaju studente odaje počast nazivajući ih „pedofilima, secesionistima (posebno vojvođanskim) i besposličarima”. Uz sve to, Vučić, kad više nema šta da radi, osniva nacionalne pokrete, pa 23. januara pokreće još jedan takav pokret, koji bi po njemu trebalo da okupi „novu srpsku elitu“. Očigledno je odlučio da ide na kontramitinge.
Režim ne miruje i ide od banalnog ka tragikomičnom, potvrđujući svoju iracionalnost i bezumlje. Vučić je tako krenuo u ofanzivu na dva propagandna fronta. Prvi je blaćenje, klevetanje i zastrašivanje samih učenika. Protiv njih šalje svoje paravojne batine i provokatore. Nedavno je jedan od njih „vozio“ studenta na haubi automobila, a tuče i „sukobe“ među studentima, gle čuda, uvek hvataju kamere njegovih najvernijih i najodvratnijih medijskih pesnica – Informera, TV Happi ili TV Pink.
Međutim, i Vučić se igra žrtvom progona, pa dok, s jedne strane, ne želi da prihvati predlog opozicije za „prelaznu vladu”, on sada izleće sa predlogom za savetodavni referendum o sebi. Naime, on predlaže da se na proleće održi referendum o tome da li treba da ostane predsednik. Naravno, referendum o poverenju je populistička igra za pobedu nad vremenskim prilikama i izigravanje demokrata, ali srpski ustavnopravni stručnjaci kažu da Ustav Srbije ne poznaje takav mehanizam za iskazivanje poverenja predsedniku. Ipak, najbizarniji kompromis, koji pokazuje da je Vučićevo psihopatološko ponašanje ušlo u terminalnu fazu, nazivaju se studenti „stranim plaćenicima“, ni manje ni više nego iz Hrvatske.
Naime, Hrvati su (kao takvi) glavni pokretači studentskih nereda čiji je cilj „rušenje vlasti“. Po svemu sudeći, Vučićevi propagandisti su odlučili da je sa Hrvatima to dobitna kombinacija, koja, koliko god da je apsurdna, može biti plodno tlo za deo srpskog društva. Ali istovremeno potvrđuje Vučićevo opterećenje i frustraciju Hrvatskom, koja je, koliko god čudno izgledalo iz naše perspektive, nedosanjani san i tačka poređenja.
U svom ovom Vučićevom ludilu, nije nezanimljivo da su, pored klasičnih „ustaša“, sada na meti Srbi iz Hrvatske, ili oni tog porekla u Srbiji – a protiv njih se raspisuju otvorene poternice sa optužbama da su rade za hrvatske obaveštajne službe – ili rukovodstvo Srba u Hrvatskoj, pa rukovodstvo Srpskog narodnog veća nazivaju „Srbi po Tuđmanu“, napadaju Novosti, koje nazivaju „Pupovčevim novinama“, da pišu „anti- srpski tekstovi“.
Prema rečima Naima Lea Beširija, direktora beogradskog Instituta za evropske poslove, kako kaže za Dojče vele, „Vučić već duže vreme pokušava da od Milorada Pupovca napravi Milorada Dodika”, a sada je u toku borba za „Pupovčevog naslednika”. Ovde je važno napomenuti da Vučić trenutno i dalje ima političku podršku, da je uzdrman ali ne na konopcu, a strani „podanici“, poput Vašingtona i Brisela, nisu se odlučili i još ga smatraju „adekvatnim sagovornikom“. “, jer ne znaju ko bi mogao da dođe posle njega, jer, da ponovimo, ono što smo mnogo puta do sada konstatovali – da sadašnja opozicija nema snage ni jasne vizije i stavove o mnogim važnim temama, posebno kada su u pitanju regionu i geostrateškim planovima Srbije.
Opozicija vuče iza studentskih protesta, čeka i parazitira bez konkretne inicijative. Lider opozicije Goran Ješić traži formiranje tzv nepolitičku vladu, odnosno bez političara u njoj, ali za to bi u Skupštini morali da glasaju ne samo svi predstavnici opozicije već i deo vladajuće stranke. Ješić čak predlaže da i posle vanrednih izbora vlast bude stručna, a ne partijska.
Situacija se zaoštrava, ali da li će i kada eskalirati jedno je od pitanja koje postavljaju i režim i demonstranti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.