Miodrag Vlahović: Da ne postoji NATO imali bismo nastavak rata 1Foto: Privatna arhiva

-„Proslava“ u Banjaluci je bila cinična provokacija i besprizorno negiranje čak i onih oslabljenih veza koje drže Bosnu i Hercegovinu ucijelo. Što se folklora i epike tiče – to je bila predstava nivoa i stila nekakve turbo-folk parade, đe se pjevaju neke novokomponovane koračnice i poskočice. Da nije opasno – bilo bi smiješno, kaže u razgovoru za Danas Miodrag Vlahović, diplomata i predsednik crnogorskog Helsinškog odbora za ljudska prava.

Ukazuje da je u publici bilo još politički i bezbjednosno interesantnih osoba, uključujući prisustvo ambasadora Rusije i drugog čovjeka iz sarajevske ambasade NR Kine.

„Što samo dodatno govori o ozbiljnosti krize. Kada svemu tome dodate i orkestrirane i od režima Aleksandra Vučića podržane manifestacije sirovog nacional-šovinizma, ksenofobije i ratnohuškačke propagande – sličnost ili podudarnost, čak, sa obrascima socijalnog i političkog urušavanja i degradacije, koji su prethodili ratovima devedesetih, postaje logična. Oslabljena i razjedinjena Evropska Unija je dodatni motiv za brigu“.

*Čemu sve ovo vodi?

– Vjerujem da bi vodilo nastavku rata koji je zaustavljen 1995 – da ne postoji NATO i naši zapadni saveznici.

* Kako smo dospeli u situaciju da je region Balkana ponovo na ivici sukoba? Koliko u svemu ovome ima krivice u pristupu i politici međunarodne zajednice?

-Situacija je zrela za vrlo detaljnu analizu mehanizama i procedura iz Dejtonskog sporazuma u smislu jačanja kohezionih faktora BiH kao jedinstvene i nedjeljive države. Da zapadni saveznici imaju dovoljno interesa i snage – vrijeme je za eliminisanje onih elemenata i ustavno-pravnih rješenja koji od BiH prave jednu disfunkcionalnu i podijeljenu državui društvo.

To je, kada se osvrnemo na godine i desetljeća iza nas, jedan zapušteni problem u kojem su se predugo i nepotrebno – i bez mnogo logike i rezona – otaljavale stvari u nedostatku vizije i strategije u Briselu i Vašingtonu što i kako treba raditi.

Puno puta sam imao prilike, u diplomatskim komunikacijama prije šesnaest ili sedamnaest godina, u vrijeme obnove naše nezavisnosti, da ponavljam očigledno: nemoguće je osloboditi BiH aveti prošlosti i pošasti nacional-šovinizma sa političkim partijama i ličnostima koje su vezane za logiku i rezone koji su i doveli do tragičnog rata. Sada je to opšte mjesto, moguće, ali je mnogo gore što je to jasno vidljiva istina. Nije se mogla denacifikovati nacistička Njemačka sa nacistima na vlasti. Izvinjavam se na primjeru, ali to Vam je to.

*Crna Gora je podržala proteste koje je organizovala dijaspora BIH. Kažu „ako padne Bosna neće biti ni Crne Gore“. Koliko se kriza iz BiH prelama i na CG?

Prelama se na cijeli Zapadni Balkan, pa i na Evropu i na onu cjelinu vrijednosti i principa koji definišu evro-atlantsku zajednicu.

Jedinstvena, demokratska i građanska BiH je u najboljem interesu svih njenih građana, ali i svih susjednih zemalja, bez obzira što o tome misle zagovornici i propagatori “srpskog sveta” i sličnih projekcija novih imena, a stare i promašene sadržine. Jedinstvena BiH je i u najboljem interesu multietničke, multikonfesionalne, građanske i nezavisne Crne Gore. Uvijek je to i bila.

 *Koliko je inicijativa „Otvoreni Balkan“, koju propagira srpski predsednik Aleksandar Vučić, realan i iskren projekat regionalnog povezivanja i korak u pravcu ka EU, kako se tvrdi?  Dok se, sa druge strane, još nismo suočili sa ratnom prološću koja koči odnose.

-“Otvoreni Balkan” je nekredibilan projekat, koji nas dodatno udaljava od evropskih integracija (pa čak i u njihovom teoretskom iskazu), s obzirom na procese stagnacije i regresije na tom planu – zbog problema i u EU i na prostoru Zapadnog Balkana.

Sasvim je neubjedljivo i neodrživo da zemlja – koja je, svojom voljom, uključena u sva otvorena regionalna pitanja, probleme i izazove – bude lider u okviru nove regionalne platforme, koja ne donosi niti jedan novi pozitivni momenat i impuls za saradnju, već je okvir za uticaj Srbije, s jedne, i, u nešto manjoj mjeri, ali ipak prepoznatljivo, Albanije, s druge strane.

Uostalom, zar sve to nije pristeklo iz trojnih pregovora Mogerini-Vučić-Tači, pa se onda prelilo u ideju o “Mini Šengenu”. Sjećamo se svi, ako treba to apostrofirati, kako je g. Vučić govorio o potrebi da se “razgraničimo sa Albancima”. Tj. on. Tj. Srbija. Tj. Srbi, svuđe đe ih g. Vučić vidi i prepoznaje potrebu da ih brani od komšija i najbližih.

Uostalom: imamo Berlinski proces – što će nam “Otvoreni Balkan”? Da zatvorimo put prema EU?

*Kada portparolka ruskog MSP Marija Zaharova kaže da „odbrambena sposobnost Srbije zavisi od toga koliko će brzo Rusija reagovati na spoljne pretnje toj južnoslovenskoj zemlji“, šta nam time poručuje? Da li je ovo zloupotreba Srbije u obračunu sa Zapadom? Koliko je zapravo jak uticaj Rusije na region i može li NATO tome da se suprostavi?

-O tome što ruski zvaničnici pričaju o Srbiji trebalo bi da brinu srpski zvaničnici i političari. Nas u Crnoj Gori, koji se brinemo za budućnost naše zemlje, te i takve izjave tangiraju ako su, pored ostalog, mehanizam da se posredno vlada Crnom Gorom. Mi smo članica NATO, hvala. Što o tome misli aktuelna Vlada Crne Gore – drugo je pitanje. Možda i ne misli, nego čeka na mišljenje.

Ne bih da ja sudim o spremnosti i potencijalu NATO da brani svoje članice. Isto tako, ne vjerujem da je Rusija raspoložena da, preko Srbije, ratuje sa Zapadom na Balkanu. Uostalom – svi smo svjedoci da su ruske metode u “obračunu sa Zapadom” mnogo suptilnije i efikasnije.

Ako Srbija pristaje da u tome bude nekakav poligon, molim lijepo. I zbog takvih situacija je “Otvoreni Balkan” tlapnja i propaganda.

*Komanda za specijalne operacije Evropa (SOCEUR) početkom meseca uspostavila je bazu štaba specijalnih snaga u Albaniji kako bi povećala efikasnost svog prisustva. Dva dana kasnije, Udarna grupa američkog nosača aviona USS „Hari S. Truman“ uplovila je u Jadransko more. Kako ovo možemo tumačiti?

-Dobro su nam došli.

Nema potrebe za posebnim tumačenjima. Albanija je suverena zemlja i članica Alijanse, kao i Sjeverna Makedonija i Crna Gora, uostalom.

Nije valjda da se neki u Srbiji svakoga dana nanovo čude što NATO članice pretpostavljaju svoju bezbjednost i ukupne državne i nacionalne interese projekcijama koje preko Beograda, vode daleko na Istok?

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari