Sto dana ruske invazije na Ukrajinu: Koliki su gubici na obe strane i kako bi mogla dalje da se razvija situacija 1Foto: Snapshot Twiter

Ruska invazija na Ukrajinu zvanično je ušla u svoj 100. dan i sukob nastavlja da besni širom zemlje.

To je bilo najdužih 100 dana za mnoge Ukrajince, ocenjuju ukrajinski mediji. Posle 100 dana rata punog obima, direktni gubici Ukrajine premašuju 600 milijardi dolara, od čega više od 105 milijardi dolara štete na infrastrukturi. Ukrajinska država je izgubila 35 odsto BDP-a, više od 200 fabrika, i što je najvažnije – desetine hiljada života civila i hiljade palih branilaca Ukrajine.

Iako sve više glasova na Zapadu gura Ukrajinu da započne pregovore sa Rusima, ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski rekao je da Rusija nije spremna za prave pregovore i da je i dalje željna da diktira i gura Ukrajinu da preda svoje teritorije osvajačima.

Luganska i Donjecka oblasti ostaju epicentar najtežih borbi. Lajman i Severodonjeck pridružili su se Mariupolju, Rubižu, Popasni i Volnovki na tragičnoj listi ukrajinskih gradova i mesta koja su skoro uništena ruskim granatiranjem.

Dok čekaju da stigne još teškog zapadnog naoružanja, ukrajinski vojnici nastavljaju da se bore za svaki pedalj zemlje.  Iako ruski mediji tvrde da je Severodonjeck pao, Ukrajinci su uspeli da izvrše kontranapad, uzeli zarobljenike i sada su se vratili u centar grada, potiskujući Ruse, izvestio je Generalštab ukrajinske vojske.

Sa druge strane, ruska vojska je demoralisana, zbog stalnog odlaganja njihove rotacije. To, kako se navodi, dovodi do odbijanja osoblja da učestvuje u neprijateljstvima.

Iako je započela rat pod izlišnim izgovorom širenja NATO na istok Rusija je u sto dana rata zauzvrat dobila više nego udvostručenu kopnenu granicu sa NATO.

Odluka Švedske i Finske, koje su bile neutralne tokom Hladnog rata, da se priključe NATO-u jedna je od najznačajnijih promena u evropskoj bezbednosnoj arhitekturi i odraz velike promene javnog mnjenja u nordijskom regionu od ruske invazije na Ukrajinu 24. februara.

Zapravo cilj Rusije u Ukrajini je, kako su priznali i ruski zvaničnici imperijalne pretenzije to jest težnja da ponovno uspostavi rusku imperiju na teritoriji bivšeg Sovjetskog Saveza.

Rusija do sada nije uspela da ispuni mnoge od svojih glavnih ciljeva, kao što su zauzimanje glavnog grada Kijeva i Harkova, drugog po veličini grada u Ukrajini, uprkos široko rasprostranjenim predviđanjima o lakoj pobedi Rusije.

To je uglavnom zbog žestokog ukrajinskog otpora i ozbiljnih logističkih problema sa strane Rusije.

Za 100 dana ruskog ubijanja, bombardovanja ukrajinskih civila, razaranja gradova, prisilnih nestanaka, proizvoljnih pritvaranja, seksulanog nasilja, mučenja, rasparčanih porodica, ratnih zločina Rusija je okupirala tek 20 odsto ukrajinske teritorije dok je izgubila 31.000 vojnika i dobar deo vojne opreme.

Ova brojka odavno je premašiča gubitak u ljudstvu tokom rata Sovjetskog Saveza u Avganistanu.

Održano je nedavno i prvo suđenje ruskom vojniku za ratne zločine koji je osuđen na dožovotnu robiju.

Za sto dana rata „druga vojna sila sveta“ je potpuno ogoljena – pokazalo se zapravo koliki je nivo korupcije, da ono što se godinama prikazivalo u izlogu radnje tokom vojnih parada je zapravo samo šminka.

Za sto dana je ubijeno 243 ukrajinske dece. Samo u Mariupolju ubijeno je, prema nekim procenama, do 50.000 civila. Sto dana masovnih deportacija, silovanja, bede i uništenja.

Ukupno 14 miliona ljudi prisilno je raseljeno.

Za 100 dana od rata predsednik Ruske Federacije je uspeo da izoluje svoju državu i nametne joj gvozdenu zavesu. Ekonomski sunovrat, kao posledica sankcija, je kažu ekonomisti gotovo neizbežan.

Od političke, ekonomske, društvene izolacije, Rusiji će, procenjuje se, biti potrebne decenije da se vrati u normalnost.

Od ruske invazije do današnjeg dana, Ukrajina je pokazala svetu kako izgleda herojska borba za svoj teritorijalni suverenitet i integritet, za svoju državu.

Pokazala je, slažu se mnogi, da bi bila najbolja članica NATO.

Ukrajina je demonstrirala hrabrost, herojski otpor, da je vredna poštovanja i divljenja. Preovlađujuće je uverenje da Ukrajina ne brani samo svoju državu, već se bori za demokratske vrednosti i tekovine celog sveta. Zato je podrška Ukrajini, podrška demokratiji i pravim vrednostima!

„100 dana podrške bez presedana ljudi širom sveta. Ne možemo se umoriti. Moramo nastaviti dok Ukrajina ne pobedi i pravda ne pobedi“, napisala je Kaja Kalas, estonska premijerka na Tviteru.

Za sto dana invazije ruska propagandna mašinerija je dostigla vrhunac – prokremaljski dezinformacioni narativi se protežu nadaleko, od optuživanja Zapada za planiranje svetske dominacije, do navoda o nesvetom savezu između Ukrajine i samog Satane.

Ukrajinski moral se nije srušio. Ukrajinske trupe, opremljene savremenim protivtenkovskim oružjem koje su isporučile SAD i njihovi saveznici, devastirali su ruske oklopne kolone; Ukrajinske rakete potopile su raketnu krstaricu Moskva, ponos Crnomorske flote Rusije; a ukrajinski avioni su ostali u vazduhu, uprkos izgledima.

Ukrajinci su uspeli da likvidiraju desetine ruskih generala, dok je Moskva bila prinuđena da reorganizuje svoju vojnu komandu nakon prvobitnog neuspeha.

Neki posmatrači rusko-ukrajinskog rata, čini se da misle da je najveća opasnost da Ukrajina pobedi, ili da pobedi prebrzo, i da će to biti neprijatno za Putina i da treba da brinemo zbog toga. Zapravo, kako ocenjuje istoričar Timoti Šnajder, ovo je duboko perverzan način sagledavanja stvari.

“Putin je izabrao da vodi rat agresije i razaranja u Ukrajini. Gde god Rusija kontroliše ukrajinsku teritoriju, Rusi vrše genocidne zločine nad građanima Ukrajine, uključujući masovna silovanja, masovna ubistva i masovnu deportaciju. Demokratija se brani od autokratije, a sudbina demokratija visi o koncu”.

Rusija, ukazuje Šnajder, blokira Crno more i zaustavlja izvoz hrane, preteći da će smrt od gladi proširiti na desetine miliona ljudi ove godine. „To su stvari o kojima treba da brinemo, a ne o Putinovoj slici o sebi“.

Ipak, postoji još osnovniji problem sa ovim rezonovanjem, koji proizilazi iz pogrešnog razumevanja kako moć u Rusiji funkcioniše.

Ruski mediji i politički sistem dizajnirani su, navodi, da Putina održe na vlasti bez obzira na to šta se dešava u spoljnom svetu.

Sve do kraja februara ove godine, ruski mediji su galamili da je invazija na Ukrajinu nezamisliva i da su svi dokazi samo ratno huškanje CIA.

Rusi su to verovali, ili su se pretvarali, napominje Šnajder. Zatim, kada je Rusija zaista izvršila invaziju na Ukrajinu, rat je predstavljen kao neizbežan i pravedan.

Sada Rusi veruju u ovo, ili se pretvaraju. Tokom prethodne invazije na Ukrajinu 2015. Rusija nije uspela da ispuni sve svoje ciljeve, pa su ruski mediji menjali temu iz dana u dan, od Ukrajine do Sirije. Jednostavno, tako se vlada Rusijom: invazije i pričanje o invazijama. Ako invazija ne uspe, priča se menja, zaključuje istoričar.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari