Dr Vladica Petrović je svoju malu ambulantu organizovao bolje nego velike gradske: Bolest i smrt se teže preživljavaju kad sve pacijente poznajete 1Foto: J. B. K.

Vladica Petrović je lekar specijalista opšte medicine. Voli svoj posao i ne bi ga menjao, čak i u ovo kovid vreme, kada je sve drugačije.

I pre specijalizacije radio je u Zdravstvenoj stanici Donji Milanovac, koja je po mnogo čemu specifična.

Od opštinskog centra i matičnog Doma zdravlja Majdanpek udaljena je 50 kilometara, radi 24 sata, dakle sve tri smene 365 dana godišnje.

-Pokrivamo sedam seoskih naselja, sam Donji Milanovac, preko leta među pacijenti su nam i vikendaši, turisti, čak i turisti sa rečnih kruzera koji pristaju u Donjem Milanovcu. Kada radite u ovakvoj zdravstvenoj ustanovi niste samo izabrani lekar odrasle populacije koji obavlja ambulantne preglede. Vaši su i hitni slučajevi, saobraćajke jer se nalazimo na Đerdapskoj magistrali, izlasci na teren, posao dečijeg lekara, pa čak i porođaji – sažima svoj i svakodnevni posao svojih kolega dr Vladica Petrović.

Sa pandemijom sve je postalo složenije. Naime, opština Majdanpek je veoma razuđena, udaljenost pojedinih naselja od opštinskog centra, a time i od ustanova primarne zdravstvene zaštite je i 80 km, pa su u majdanpečkom Domu zdravlja organizovali tri kovid ambulante – u Majdanpeku, Rudnoj Glavi i Donjem Milanovcu da bi pacijenti za što kraće vreme dobili adekvatnu pomoć.

Dr Vladica Petrović je svoju malu ambulantu organizovao bolje nego velike gradske: Bolest i smrt se teže preživljavaju kad sve pacijente poznajete 2
Foto: Privatna arhiva

-Trudili smo se sve vreme, kao i sada uostalom, da pronađemo najbolji način da pacijenti kako u crvenoj, tako i zelenoj zoni ne čekaju duže od 10, 15 minuta. Rešenje je bilo u zakazivanju pregleda u kovid ambulanti, kao i testiranja, laboratorije. Makar dva puta u smeni oblačili smo zaštitno odelo i u kovid ambulanti obavljali tridesetak pregleda. Onda sledi dezinfekcija i nastavak rada u zelenoj zoni, jer treba zbrinuti hronične bolesnike i sve one kojima je naša pomoć bila potrebna – kaže dr Petrović, sada sa dvogodišnjim iskustvom u borbi sa kovidom.

Na početku pandemije i njemu, kao i brojnim lekarima nije bilo nimalo lako.

-Iskreno, najteže mi je bilo na samom početku, jer smo mi, lekari primarne zdravstvene zaštite bili, da tako kažem, u prvim borbenim redovima. Uvek je teško kada se suočiš sa nečim što je novo, nepoznato, a uz to i smrtonosno. Ne postoji adekvatan lek, ne postoji vakcina, utvrđeni protokoli lečenja. Pitanja, nedoumice, kako pomoći ljudima, a onda i strah da bolest ne prenesem porodici, deci, staroj i bolesnoj majci – priseća se početaka pandemije naš sagovornik.

Uz sve nepoznanice i razumljiv strah da ne zarazi najbliže, na početku u Niš gde mu živi porodica, nije odlazio.

– Tata, molimo te nemoj da se razboliš, molimo te dođi kod nas, nemoj da radiš, molila su moja deca. A ja sam svaki put kad dođem sa posla bio u iskušenju da li da sednem u auto i odem da ih vidim – priča dr Vladica Petrović.

A iskušenja je bilo mnogo. Bolest, teška stanja, smrt mnogo se teže preživljavaju kada maltene sve pacijente poznajete.

-U našem poslu se vrlo često susrećemo sa različitim i teškim bolestima. Na žalost ne možemo svaki put da adekvatno pomognemo pacijentima. Susrećemo se i sa smrću vrlo često i koliko god se puta to dogodilo, uvek je jako teško i uvek je kao prvi put i potresu te razne ljudske sudbine. Kod kovida posebno mi je bilo teško kada su obolevale čitave porodice i kada bi došli pacijenti sa jako lošim parametrima. Takve teške kovid bolesnike odmah sam upućivao na lečenje u prvu slobodnu kovid bolnicu – kaže naš sagovornik.

Ali ni to nije bilo lako jer je bilo perioda kada nije bilo lako naći slobodan krevet u kovid bolnicama. Jedan, drugi, treći telefonski poziv i pacijent koji je kandidat za respirator i sa malim šansama za preživljavanje kreće na lečenje.

-Gledaš uplašene ljude koji jedva dišu i koji te očima pitaju: šta će biti sa mnom. Neki plaču, stegnu mi ruku, a meni žao što imam rukavice i ne mogu lepo, ljudski da im stisnem ruku. Tešim ih, a strepim da ih možda vidim poslednji put. Lečili smo ljude od kovida, ali i od emocionalnog stresa kad izgube nekog bliskog – ispričao nam je dr Vladica koji je kovid preležao u oktobru prošle godine.

Dr Vladica Petrović je svoju malu ambulantu organizovao bolje nego velike gradske: Bolest i smrt se teže preživljavaju kad sve pacijente poznajete 3
Foto: J. B. K.

Zarazio se obavljajući svoj posao, a potvrdu da se inficirao korona virusom dobio je u niškoj kovid ambulanti gde je na pregled čekao mnogo duže, nego njegovi pacijenti u donjomilanovačkoj Zdravstvenoj stanici.

-Posebnih komplikacija nije bilo. Nisam se uopšte plašio jer sam imao puno vere u stručnost mojih kolega koji su me lečili. Posle tri nedelje opet sam bio u ordinaciji – kaže dr Petrović koji je primio sve tri doze vakcine protiv kovida.

Donjomilanovačka zdravstvena stanica je sa vakcinacijom startovala istovremeno kao i velike zdravstvene ustanove. Osim vakcinacije u samoj Zdravstvenoj stanici, dr Vladica je sa kolegama obišao sva seoska naselja radi imunizacije protiv kovida.

I nije im bilo teško, kako kaže, da dođu do svake zabačene kuće sa nepokretnim, starim ljudima koji su izrazili želju da se vakcinišu.

Za predah od posla i „punjenje baterija“ služe mu šetnje pored Dunava, jer svako novo sutra donosi nova iskušenja i nove pacijente kojima se posvećuje u potpunosti. Drugačije ne ume i neće, jer je lekarska profesija nešto čemu je težio od malena.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari