"Izgubila sam bebu i tužila GAK Narodni front": Ispovest Šapčanke Milice 1Milica Filipović Foto: K.V. /Danas

„Januar prošle godine. U 13. nedelji sam trudnoće. Otišla sam na redovnu kontrolu kod svog ginekologa. Posle pregleda, on me upućuje u GAK „Narodni front“. Ustanovio je manjak plodove vode“, počinje svoju ispovest za Danas Šapčanka Milica Filipović (23), koja je, kako tvrdi, u našoj najvećoj ginekološko-akušerskoj klinici preživela pakao.

Kako ona dodaje, njen ginekolog je u tom trenutku sumnjao u mogućnost nekog od genetskih poremećaja, ali su rezultati prenatalnog testa pokazali da ona nosi zdravu devojčicu.

Milica navodi da joj je ginekolog objasnio da bi trebalo da ode u „Front“ na proceduru „ubrizgavanja plodove vode“ ili stručno amnio-infuziju.

„Smatrao je da je to najbolja ginekološko-akušerska klinika u Srbiji. I ja sam tamo otišla“, priča naša sagovornica.

Kada je stigla u GAK „Narodni front“, tvrdi ona, ustanovljeno je da joj fali dokument, odnosno da joj je njen ginekolog iz šabačke bolnice greškom dao uput za pregled, ali ne i za stacionarno lečenje.

"Izgubila sam bebu i tužila GAK Narodni front": Ispovest Šapčanke Milice 2
Milica Filipović, Foti: K.V. /Danas

„Zamolila sam ih da me, ako je moguće, ubace u postupak prijema, jer sam već imala kontrakcije od stresa. Rekla sam im da će suprug za dva sata da donese potreban uput. Objasnila sam da Šabac nije daleko od Beograda. U „Frontu“ su mi rekli da mogu da sačekam supruga, ali ne u klinici, već ispred – na klupi. Sećam se da je bilo hladno i padao je sneg. Bio je 12 januar „, naglašava Milica.

U datim okolnostima, ona ipak odlučuje, kako sama kaže, da se vrati u Šabac i ponovo dođe narednog dana u Beograd i donese nedostajući dokument.

„Tako je i bilo. U „Frontu“ sam bila u sedam ujutru. U sobu sam ušla u 14 časova, kada su već prošli doručak i ručak. Večera je servirana u 17 sati. Bila sam gladna kao nikada u životu“, priča Milica.

Kako dodaje, ni sanjala nije šta će se desiti za samo dva dana.

„Urađene su mi brojne analize. Osoblje mi je donosilo brdo papira da potpišem, odnosno svoj pristanak na proceduru amnio-infuzije. Reč je o ubrizgavanja adekvatne tečnosti u matericu iglom kroz stomak, uz kontrolu ultrazvukom. To je i meni urađeno, samo što je moj lekar, koji je sve kontrolisao preko ultrazvuka, većinu vremena pričao telefonom“, tvrdi naša sagovornica.

Iako mi je rečeno da će me lekar pregledati tog popodneva, nastavlja Milica, prvi pregled usledio je tek nakon 26 sati.

„Doktorka mi je rekla da plodove vode nema i da se beba ugušila. Bila sam u šoku. Nisam znala šta da mislim. Ništa nije ukazivalo na to“, opisuje užas kroz koji je prošla naša sagovornica.

Vratila se u sobu. Kaže da je ležala sa trudnicma i da je čekala da se neko pobrine za nju.

„Doktorka, koja je bila u viziti, rekala je da ne paničim i da mogu da čekam još nekoliko da dana, jer žene, kako je rekla, nose mrtvu bebu i po tri meseca. To me je ponovo šokiralo i uznemirilo“, nastavlja ona svoju ispovest.

Prema njenim rečima, počela je da dobija injekcije za izazivanje kontrakcija.

„Sećam se tek je prošla ponoć. Otišla sam do sestrinske sobe. Tamo je medicinska sestra gledala neku seriju i grickala semenke. Rekla sam joj da je vreme. Drsko mi je odgovorila da grešim i da sačekam. Pošto su kontrakcije bivale sve jače, ponovo sam se vratila do nje i zamolila je da me odvede u porodilište. Na moje zaprepašćenje, ona mi je dala takozvanu „gusku“ i kazala da, ako sam tako pametna, odem u toalet i pobacim bebu“, priča ta žena.

Kako kaže, pobačaj se desio čim je tamo kročila.

„Dozivala sam sestru. Potom sam izašla u hodnik. Okupile su se i druge žene iz okolnih soba. Sestra je napokon došla. Bila je iznenađena i rekla mi je da sam, ipak, bila u pravu. Otišla je po krevet“, priseća se ona.

Prema njenim rečima, sve se to odigralo 15. janura, a u otpusnim papirima pisalo je da je to bio spontani pobačaj. Čitav taj događaj ostavio je posledice.

Pošto je izašla iz bolnice, počela je da odlazi kod psihijatra.

„Bilo je perioda kada nisam htela da izlazim iz kuće, lagala sam goste da nisam tu. Plakala sam za svaku sitnicu“, objašnjava ona.

Kako Milica kaže, vreme je prolazilo. Nije bila na društvenim mrežama, pokušavala je da se oporavi.

„Ipak, posle godinu dana od tog događaja napisala sam na svom profilu tekst o svemu šta mi se desilo. Nisam očekivala toliku pažnju. U roku od dva dana bilo 6.000 deljenja. Preko 200 žena ispričalo je svoje potresne priče, iz raznih porodilišta“, navodi ona i nastavlja da je potom odlučila da napravi grupu na Fejsbuku.

Istovremeno, Beogadski centar za ljudska prava ponudio joj je pravnu pomoć.

„Ušli smo u proceduru. Inspekcija je izlazla na teren i, kako su rekli, nisu pronašli nikakav propust u „Frontu“. Dali su nam dokument u kojem piše da je pobačaj na odeljenju, u ovom slučaju, toaletu, normalan za njih. Onda sam podnela krivičnu prijavu protiv te zdravstvene ustanove“, objašnjava Milica.

Prema njenim rečima, jedna žena trebalo je da joj bude svedok, ali je odustala i javila da nema vremena.

„Druga je pristala i snimljeno je njeno svedočenje. Sada idemo u dalji postupak“, završila je naša sagovornica.

Sa druge strane, prof. dr Željko Miković, direktor GAK „Narodni front“, kaže za Danas da se u ovom slučaju ne može govoriti o bebi, već o plodu koji ima samo 40 grama.

Prof. dr Miković je, u telefonskom razgovoru sa novinarkom Danasa, naveo da će dati izjavu za naš portal ako novinarka i Šapca dođe u Beograd, odnosno u GAK „Narodni front“, kao i da nadležna inspekcija nije ustanovila nikakve nepravilnosti u slučaju o kojem pišemo.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari