Koja je tajna Zrenjanina koja ga čini jedinstvenim gradom u Vojvodini 1foto Nadica Jakovljev/Danas

Mnogi ne znaju da je Zrenjanin po teritorijalnom prostranstvu od 1. 326 kvadratna kilometra najveća opština, odnosno grad u Vojvodini, a drugi u Srbiji. To veliko prostranstvo podrazumeva i 21 selo koliko ih ima na teritoriji Zrenjanina, ali i sam grad  je i širok i dugačak i u njemu postoji veliki broj naselja. Svako naselje ima svoje ime. Neka su zvanična a neka se koriste samo u narodu.

Jedno od najvećih i najstarijih zrenjaninskih naselja je Gradnulica. Ime koje lomi jezike, pa je i danas mnogi u govoru zovu Grandulicom.

Ima smisla, jer je to naselje koje u svom sastavu ima jednu od najdužih ulica – Cara Dušana. Iako postoji više teorija o tome kako je naselje, koje je do kraja 18. veka, bilo selo u blizini Velikog Bečkereka, istoričari veruju da Gradnulica dolazi od reči gradna, od reči gradina u smislu greda i reči ulica.

Ulica na gredi, taman zgodno za poluostrvo, okruženo Begejom, a uskim prelazom povezano sa centrom grada, kako je Gradnulica izgledala pre dva veka.

Za naselje Berbersko, koje je u međuvremenu dobilo i dodatak Novo Berbersko, dileme nema kako je dobilo ime.

Berbersko je zrenjaninsko naselje koje je pre skoro 100 godina podignuto na ledini. Nakon Prvog svetskog rata, grad se ubrzano industrijalizovao.

Pojavila se potreba da se stambeno zbrinu radnici koji su se zapošljavali u industrijskim pogonima. Tadašnji gradonačelnik Velikog Bečkereka, Đurica Berberski, imao je zgodno zemljište, lokaciju na kojoj se nalazila “Daunova ciglana”.

Odlučio je da na tom zemljištu, grad podigne potpuno novo naselje. Sa tom idejom se nije slagala većina u gradskoj vlasti, smatrajući da je opremanje ledine strujom, vodom i svim ostalim, za gradsku kasu previše.

Najveća investicija bio je most.

Ali, Berberski nije lako odustajao i na kraju se za svoju ideju i izborio.

Placevi su ponuđeni građanima, a najviše kupaca dolazilo je iz redova tadašnje radničke klase. Kuće su nicale, vrlo slične, skromne, sa malim dvorištem i baštom.

Most je Đurica Berberski rešio da sagradi sopstvenim novcem. Ali su oni koji su hteli preko reke, morali su da plate mostarinu. Posle žalbi i malo natezanja, mostarina je ukinuta.

Most, zapamćen kao prvi i jedini privatni u Zrenjaninu, demonitran je 1960. a na istom mestu sagrađen sadašnji lučni, ili kako ga Zrenjaninci zovu, “kifla” most.

Lokacija je bila sve zanimljivija pa je Berbersko dobilo nastavak u vidu Novog Bereberskog. I jedno i drugo naselje danas su među najlepšim gradskim naseljima, a nekadašnji gradonačelnik i danas živi kroz njihova imena.

Jedno od mlađih zrenjaninskih naselja zvanično se zove Pariske komune. Ipak, naselje je već prilikom izgradnje dobilo naziv Budžin bulevar i to ga ime prati pola veka.

Budžin bulevar je izgrađen na zaravni usred „Zabrana“, bare, trstika, koji su ostali posle skretanja toka Begeja. Moderne spratne kuće za to vreme, kao i kuće u nizu, nešto poptuno novo za Zrenjanin, izgrađene su šezdesetih godina prošlog veka.

Ime koje nikad naravno nije postalo zvanično, naselje je dobilo jer su kuće u naselju zidane (neke su i „dobijane“, kao stanovi) za direktore tadašnjih gradskih preduzeća, direktore društvenih preduzeća, ugledne lekare, bankare.

Takozvane, budže. Posle ovog, u Zrenjaninu su nikla mnogo ekskluzivnija naselja i mnogo luksuznije kuće. Nekadašnjih direktora iz samoupravnog socijalizma više se niko i ne seća, najveći broj kuća promenio je vlasnike i po nekoliko puta ali Budžin bulevar je ostao.

Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari