Pandemija kovida možda je završena u glavama, ali virus i dalje napada: Skratio je životni vek i uveo nas u longkovid 1ilustracija foto (BETAPHOTO/DRAGAN GOJIĆ/MO)

Kovid nije nestao. Naprotiv, prosečno se u mojoj praksi javlja od 30 do 50 odsto slučajeva. Na primer, ukoliko mi dođe na pregled šestoro pacijenata koji imaju simptome respiratorne infekcije, dugo kašlju, kod dva do tri nađem povišena antitela na spajk protein. Takođe, ima građana koji se i dalje bore sa posledicama kovida preležanog 2020, 2021. i 2022. godine, kaže za Danas Tatjana Radosavljević, pulmolog i pneumoftiziolog.

Prema njenim rečima, sada su simptomi kovida zapušen nos, znakovi sinuzitisa, može da se desi gubitak čula mirisa i ukusa, ali i nemora, kašalj, veliki umor i sporiji oporavak.

„Tada tražim antitela. Isto radim i ako su u pitanju pneumonije. Od analiza i dalje tražim parametar D – dimer, koji ukazuje na poremećaj zgrušavanja krvi, i ukoliko su registrovana odstupanja, takve pacijente i dalje pratim bez obzira na to što su se drugi simptomi povukli“, objašnjava ona.

Od pojave „erisa“ dosta je pozitivnih na kovid

Dodaje da od soja korona virusa „eris“, koji je bio aktuelan prošlog leta, dosta je pacijenata pozitivno na kovid.

„Infekcija se sada više ne može pouzdano dokazati postojećim testovima, a retko ko radi PCR testiranje. Ja virus dokazujem analizom vrednosti spajk proteina u krvi nakon infekcije. Bilo da je čovek vakcinisan ili je preležao kovid, broj antitela u njegovom organizmu polako opada. Posle infekcije gornjih respiratornih organa, koja uključuje i kašalj, ukoliko je rezultat analize antitela u značajnom porastu, pouzdano znate da je u pitanju bio kovid i da se ljudi, za razliku od onih koji su imali obične  respiratorne infekcije, sporije oporavljaju. Takođe, sada je ređa pojava povišenog D – dimera, virus ređe zahvata pluća, a ako dođe do upale pluća, ona se bolje leči. Klinička slika kovida potpuno se promenila i postala deo naše stvarnosti“, opisuje Radosavljević.

Govoreći o longkovidu (dugom kovidu), ona kaže da je pravi longkovid posledica prvog i drugog talasa korone, do delta soja, koji su bili aktuelni tokom 2020. i 2021. godine.

„U pitanju su sistemske promene jer je virus napadao skoro sve sisteme organa. Imala sam dosta pacijenata u tom periodu. Danas tek počinju prvi naučni radovi o longkovidu, još nisu naučnici sigurni u vezi sa neurokovidom, kojeg karakterišu neurološki ispadi, da li su posledica te infekcije ili neka sistemska reakcija. Još se lome koplja u svetskoj literaturi. Ono što se tek sada ispoljava, a jako je važno, jeste da je većina ljudi savladala i savladava longkovid, kao i da još nije tačno utvrđeno kod nas i u svetu koliko njih i dalje živi sa teškim longkovidom. Nije ih mnogo, to je sigurno“, priča naša sagovornica.

Naglašava da je u pitanju njena klinička impresija, a kaže da se te osobe iz celog sveta okupljaju na društvenim mrežama, kao i da najproblematičnije psoledice koje imaju su fibroza pluća, teško stanje kod koga se plemenito tkivo pluća zamenjuje ožiljnim, i neurokovid.

Fibroza je najteža posledica

„Ljudi sa fibrozom koja se razvila kao posledica upale pluća su rezistentni na terapiju, njihovo lečenje se pokušava biološkom terapijom u kliničkim centrima. Inače, dosta je i manipulacija kada je u pitanju pojam longkovid i postkovid. Jednostavno, najveći udar korone bio je 2020, 2021, do polovine 2022. godine. Sa pojavom omikron soja sve manje je prisutan longkovid. Omikron je „probudio“ mnoge alergije, pokazala je moja klinička praksa. Ipak, da u svakom zlu ima i nešto dobro, pokazuje činjenica da su zbog učestalog snimanja pluća tokom kovida otkrivene latentne tuberkuloze, tumori i kanceri u ranim fazama“, ocenjuje ona.

Kovid doneo nešto novo u medicini

Tatjana Radosavljević naglašava da je kovid doneo nešto potpuno novo u medcini i tu će se praviti razlika – pre kovida i nakon kovida.

kovid
Foto: Z. S. M.

„Čuveni D – dimer pre kovida je značio da tromb već postoji u organizmu, sada on označava poremećaj koagulacije koji može u jednom momentu da napravi tromb“, ističe naša sagovornica.

Zoran Radovanović, epidemiolog, objašnjavajući šta su longkovid i postkovid dodaje:

„Postojao je pokušaj da se pravi razlika između postkovida i dugog kovida. Postkovid bi obuhvatao raznovrsne simptome koji se razvlače još izvesno vreme nakon što je prestala akutna faza infekcije uzročnikom kovida. U fazi oporavka bolesnici se žale na malaksalost, umor, kratak dah, poteškoće u koncentraciji, bolove u celom telu… S druge strane, dugi kovid bi predstavljao teže i dugotrajnije stanje sa takvim i mnogim drugim simptomima i znacima. Sve češće se razlika ignoriše, pa se ta dva pojma izjednačuju“.

Preko 200 simptoma

Prema njegovim rečima, obično se, kao ilustracija složenosti problema, ističe da je opisano preko 200 simptoma i znakova ovog stanja.

„Sam kovid 19 je sistemska bolest koja zahvata manje ili više sve organe. U akutnoj fazi najupadljivije su smetnje sa strane disajnih organa, ali su najteže promene na krvnim sudovima. U dugom kovidu patološki proces se odlikuje novim zamasima oštećenja koja se ispoljavaju na organima za disanje (kratak dah, zaptivanje, osećaj nedostatka vazduha), srcu i krvnim sudovima (ubrzan puls, nepravilan ritam srčanog rada, oscilacije krvnog pritiska, povećana sklonost stvaranju tromba i embolijama), nervnom sistemu (glavobolje, vrtoglavice, nagluvost, zaboravnost, znaci demencije), kao i opštim simptomima (malaksalost, iscrpljenost, sindrom hroničnog umora, bolovi u mišićima i zglobovima)“, opisuje taj stručnjak i dodaje da ne postoji univerzalno prihvaćena definicija postkovida, odnosno dugog kovida.

U praksi se simptomi ne povlače mesecima, pa čak i godinama

„Po jednoj od njih, to je sindrom koji se održava ili nastaje u roku od tri meseca posle akutne infekcije i traje bar dva meseca. Po čuvenim američkim Centrima za suzbijanje i sprečavanje bolesti (CDC), o dugom kovidu može da se govori ako simptomi opstaju bar mesec dana od početka bolesti. U praksi, simptomi se često ne povlače mesecima, pa čak ni godinama“, priča Radovanović.

Prema njegovim rečima, u Evropskom regionu Svetske zdravstvene organizacije, koji se proteže od Atlantika do Pacifika, dakle i van geografskih granica Evrope, obuhvatajući oko 750 miliona stanovnika, 36 miliona ih je dobilo dugi kovid tokom prve tri godine pandemije, što je skoro pet odsto ukupne populacije regiona.

kovid
Foto: Beta/SAŠA ĐORĐEVIĆ/MO

Dužina života skraćena za dve godine

„Postoji procena da je zbog pandemije prosečna dužina života stanovnika planete skraćena za dve godine. Nisam video detaljan metodski pristup toj studiji, nisu mi poznati svi korišćeni pokazatelji, ali znam da nisu računati samo direktni ljudski gubici od kovida 19. Proračunom su obuhvaćeni i smrtni ishodi zbog kovida, dakle žrtve drugih bolesti umrle su jer im nije pružena odgovarajuća nega (zdravstveni radnici suzbijali su pandemiju), deca nevakcinisana iz istih razloga…“, kaže on.

Na pitanje da li je postkovid stanje koje će tek da nas pogodi u smislu da mogu da nastanu hronični zdravstveni problemi koje je virus uzrokovao stvarajući oštećenja na organima kroz koje je „prošao“, Radovanović kaže:

Postkovid složen i nepotpuno sagledan patološki proces

„Posledice se tek sagledavaju. Postkovid je složen i još nepotpuno sagledan patološki proces u kojem učestvuju sledeći mehanizmi: opstanak uzročnika u organizmu (obično nestaje posle 5-10 dana), hronična upala zbog lošeg funkcionisanja imunskog sistema, reaktivacija drugih virusa od ranije pritajenih u organizmu (herpes i drugi), izmena crevne flore (poremećena tzv. mikrobiota), oštećenje kapilara, autoimunski procesi, što znači da odbrambene snage organizma ne prepoznaju sopstvene ćelije, pa ih napadaju kao uljeze“.

Ova stručnjak pozvao je sve osobe koje imaju umor, aritmije, teškoće pri disanju, posle preležane infekcije, da se jave svojim lekarima.

„Svako sa takvom kliničkom slikom ne samo da bi trebalo da se javi lekaru, već ga muka tera da to i čini. Međutim, retko dobija odgovarajuću pomoć. Ni u svetu, ni kod nas zdravstvena služba se nije organizovala da prihvata, prepoznaje i leči, koliko je to moguće, ovakve pacijente. Njih često blisko okruženje i radna sredina, a nekada i lekari doživljavaju kao uobražene bolesnike“, ocenio je Radovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari