Kult koji “ispira mozak” svojim članovima a na čijoj konferenciji je svojevremeno bio i predstavnik Srpske napredne stranke 1

Porodična federacija za svetski mir i ujedinjenje, poznata i pod imenima Unifikaciona crkva i munovci, po svom osnivaču Korejcu Sun Mjung Munu, je jedan od najpoznatijih i najbrojnijih relioznih kultova u svetu.

Interesantan podatak je da je na jednom njenom skupu, održanom pre šest godina u Londonu, učestvovao i predstavnik Srpske napredne stranke, vladajuće političke partije u Srbiji.

Doktrina religioznog učenja Unifikacione crkve zasniva se na knjizi “Božanski princip” koju je napisao lično Mun. Crkva je u javnosti prepoznatljiva po svojim takozvanim “blagoslovima” odnosno masovnim venčanjima.

Kritičari njenog delovanja smatraju je opasnim verskim kultom koji “ispira mozak” svojim članovima i odvaja ih od porodica kako bi oni svu aktivnost usmerili ka služenju ciljivima Unifikacione crkve.

Munovci spadaju u red verskih organizacija koje uzimaju aktivno učešće u politici i poznati su po svojim antikomunističkim stavovima ali i u propagiranju ujedinjenja Južne i Severne Koreje.

Unifikaciona crkva je osnovala veliki broj poslovnih, obrazovnih, političkih.medijskih i drugih organizacija čija je aktivnost usmerena na jačanje pozicija matične organizacije.

Mun je rođen 25. februara 1920. godine, na teritoriji današnje Severne Koreje u vreme japanske okupacije. Desetak godina nakon što je rođen njegova porodica iz konfučijanskog verovanja prelazi u protestantsko hrišćanstvo, na čijim temeljima će Mun kasnije izgraditi svoj verski pokret koji tradicionalne protestantske crkve karakterišu kao “jeretički”.

Tokom četrdesetih Mun je sarađivao sa zabranjenom Komunističkom partijom Koreje koja je imala aktivnu ulogu u borbi protiv japanske okupacije zemlje.

Nakon završetka Drugog svetskog rata Mun se nalazio u severnom delu Koreje u kome su vlast držali komunisti. Od 1946. godine živi u Pjongjangu. Ubrzo biva uhapšen pod optužbom za špijunažu u korist Južne Koreje i biva osuđen na pet godina zatvora.

Nakon što je odslužio 34 meseca kazne trupe Ujedinjenih nacija su osvojile radni logor u kome je bio što je Munu donelo slobodu i obezbedilo odlazak u Južnu Koreju.

“Udruženje Svetog Duha za ujedinjenje svetskog hrišćanstva” Mun osniva u Seulu 1. maja 1954. godine. Taj religiozni pokret se brzo širi u celoj Južnoj Koreji i do kraja 1955. godine imao je 30 svojih centara u zemlji. Nakon toga pokret se širi i van granica Južne Koreje na Japan, Filipine i druge zemlje istočne Azije. Četiri godine kasnije Mun misionare šalje u Sjedinjene Američke Države. Oni tamo razvijaju svoje centre u Vašingtonu, NJujorku i Kaliforniji.

Poseban uspeh u pridobijanju novih pristalica munovci ostvaruju u San Francisku, Berkliju i Ouklandu. Do 1971. godine Munov pokret u SAD okuplja oko 500 članova.

Dve godine kasnije broj pripadnika pokreta uvećava se na nekoliko hiljada. Američki članovi iz tog perioda bili su poznati po svojoj posvećenosti ciljevima organizacije i po formiranju “mobilnih timova za prikupljanje sredstava”, odnosno novca za potrebe finansiranja njenog rada.

Mun se seli u Sjedinjene Države 1971. godine, ali zadržava državljanstvo Južne Koreje. Tokom sedamdesetih godina pokret kome je na čelu dolazi pod udar kritičara da je reč o kultu koji izoluje i eksploatiše svoje članove.

Jedanaest godina nakon što se nastanio u SAD, Mun je osuđen zbog podošenja lažnih federalnih poreskih prijava i zbog toga je odslužio 13 meseci kazne u zatvoru u državi Konektikat.

Zbog njegovog hapšenja koje su nazvali “pretnjom verskim slobodama” protestovale su mnoge javne ličnosti tog vremena u SAD među njima i Judžin Makarti, senator Sjedinjenih Država i bivši predsednički kandidat Demokratske partije.

Na četrdesetogodišnjicu osnivanja pokreta 1994. godine Mun mu menja ime u Porodičnu federaciju za svetski mir i ujedinjenje. Proklamovano je da će organizacija pod novim imenom “ sa drugim verskim pokretima raditi na ostvarenju zajedničkih ciljeva”.

Shodno tome Unifikaciona crkva počinje sa organizacijom ceremonija blagoslova u kojima je hiljadama parova iz drugih crkava i religija dat blagoslov braka koji je ranije bio rezervisan samo za munovce.

Unifikaciona crkva je 2000. godine bila jedan od sponzora “Marša miliona porodica”, skupa u Vašingtonu koji je organizovan zajedno sa Nacijom islama (o kojoj je Danas pisao u okviru ovog serijala).

Jedan od lidera Unifikacione crkve Dan Feferman izjavio je tim povodom da se stavovi Muna i Luisa Farakana, lidera Nacije islama razlikuju po više pitanja, ali da obojica dele orijentaciju “porodice usresređene na Boga”.

Korejski članovi Unifikacione crkve 2003. godine pokreću političku partiju u Južnoj Koreji Stranku Boga, mira, ujedinjenja i doma. U osnivačkoj deklaraciji je navedeno da će se stranka fokusirati na ponovno ujedinjenje Koreje kroz obrazovanje javnosti o Bogu i miru.

Mun je teško oboleo od upale pluća 2012. godine. U bolnici u Seulu, gde je priključen na respirator, boravio je od 14. avgusta do 2. septembra kada je preminuo u 92. godini. Nakon njegove smrti na čelo crkve dolazi njegova supruga Hak Ja Han.

Tokom “Hladnog rata”, Unifikaciona crkva se isticala ispoljavanjem antikomunističkog aktivizma za šta je dobijala i finansijsku podršku japanskog milionera i političara krajnje desne orijentacije Rijušija Sasakave.

Mun je predvideo da će “komunizam propasti tokom 1977. godine, odnosno da neće trajati duže od 70 godina od pobede Oktobarske revolucije u Rusiji. Pozivao je i na to da se tadašnje socijalističke zemlje u svetu transformišu u “automatsku teokratiju”.

Mun se zalagao da se na globalnom nivou izbrišu razlike između države i crkve. To je po njemu bio recept za rešavanje svih političkih i ekonomskih problema.

Iako nepomirljivi komunista Mun se sa druge strane zalagao do svoje smrti za ujedinjenje kapitalističkog juga i socijalističkog severa Korejskog poluostrva. Tako se 1991. godine Mun sastao sa tadašnjim liderom Severne Koreje Kim Il Sungom, da bi razgovarao o načinima postizanja mira na Korejskom poluostrvu, kao i o međunarodnim odnosima, turizmu i drugim temama.

Godinu dana kasnije Kim Il Sung je dao svoj jedini intervju zapadnim medijima tadašnjoj novinarki Vašington tajmsa, u vlasništvu Unifikacione crkve, Džozeti Širan. Kada je Kim Il Sung preminuo 1994. godine Mun je zvanično pozvan na njegovu sahranu i pored toga što ne postoje diplomatski odnosi između Severne i Južne Koreje.

Mun je posthumno 2012. godine nagrađen “Nacionalnom nagradom reunifikacije” koju dodeljuje Severna Koreja.

Članovi Unifikacione crkve veruju da se Isus na uskršnju nedelju 1936. godine prikazao Munu i naložio mu da nastavi sa poslom koji je Isus započeo i nije mogao da završi nakon raspeća. Muna njegovi sledbenici nazivaju “Istinskim ocem” a njegovu suprugu koja sada rukovodi crkvom “Istinskom majkom”. Nazivaju ih još i “Istinskim roditeljima”.

Unifikaciona crkva nema svoju podružnicu u Srbiji ali su domaći mediji tokom 90-tih godina izveštavali o mladom državljaninu naše zemlje koji je tokom boravka u Sjedinjenim Državama postao član te verske organizacije.

On je nakon što ju je napustio svedočio da Unifikaciona crkva kod svojih sledbenika insistira da prekinu sve odnose sa porodicom i u potpunosti se posvete radu za njene interese.

Inače, tokom 2016. godine u Londonu tadašnji šef odborničke grupe Srpske napredne stranke u beogradskoj opštini Vračar Uglješa Mrdić bio je učesnik na skupu koji je organizovala Federacija za međunarodni mir, jedna od brojnih ispostava Unifikacione crkve.

Mrdić je potvrdio da je bio na konferenciji ali da mu nije poznato da iza nje stoji sekta. On je rekao da u SNS znaju ko je organizator i da “prvi put čuju da je reč o nekoj sekti”. Prema njegovim rečima, učestvovao je na toj konferenciji, na kojoj su bili prisutni predstavnici iz više od 50 zemalja, kako bi podelio iskustva o socijalnom problemu migranata i ulozi lokalnih samouprava u rešavanju tog problema, izjavio je tada za dnevni list Kurir Uglješa Mrdić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari