Omer Karabeg: O slobodi medija u Srbiji i Hrvatskoj. Sagovornici su bili Hrvoje Zovko, predsednik Hrvatskog novinarskog društva, i Željko Bodrožić, predsednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije.
Željko Bodrožić: Mi u Srbiji sada živimo u skoro potpunom medijskom mraku, za razliku od devedesetih kada su postojali opozicioni mediji i veliki broj nezavisnih i hrabrih novinara koji nisu želeli da učestvuju u ratnoj propagandi Miloševićevog režima.
Hrvoje Zovko: Danas su sve informacije dostupne, nemate samo jednu televiziju nego ih je više, tako da ne bih s prevelikom nostalgijom gledao na devedesete.
To je bilo vrijeme kada je u redakciju Glasa Slavonije upao Branimir Glavaš sa svojim vojnicima, to je bilo vrijeme velikog pritiska na Feral Tribune, vrijeme kada se pokušalo ugasiti Radio 101.
Nadam se da se devedesete više nikada neće ponoviti, ali čini mi se da danas u nekim segmentima nije puno bolje u odnosu na to vrijeme.
Da mi je devedesetih godina netko rekao da će situacija na Hrvatskoj radio-televiziji za dvadeset godina biti gore, rekao bih mu da je lud i da je to nemoguće.
Ali evo, danas, kad gledam situaciju, mogu reći da je gora nego prije 20 godina.
Bodrožić: Tabloidima je dodeljena uloga da targetiraju i provlače kroz blato ljude iz javnog života koji se oglašavaju o političkim prilikama u Srbiji.
Oni su stekli moć zato što su jeftini i što se služe nacionalističkim stereotipima.
A nacionalizam je zver koja od kraja osamdesetih do danas razjeda srpsko društvo.
Tabloidi u suštini rade posao koji ne stignu da urade televizije sa nacionalnom frekvencijom koje su glavna poluga Vučićeve propagande, one odrađuju najveći deo posla.
Za njima idu tabloidi, a tu su i lokalni mediji koji su veoma važni za režim. Srpska napredna stranka je zavladala skoro svim lokalnim medijima. Tako nije bilo devedesetih.
Tada je bilo stotinak jakih i uglednih lokalnih novina, radio i televizijskih stanica koje su probijale medijsku blokadu.
Zovko: U Hrvatskoj postoje neki portali sa huškačkim sadržajem, postoje neki ekstremistički mediji, ali ne u onoj mjeri kako je to u Srbiji.
Bodrožić: U Srbiji ima i pretnji i fizičkih napada, a i finansijskog pritiska.
Nezavisnom mediju je nemoguće doći do javnog novca, niti do reklama i oglasa.
Finansiraju se samo podobni mediji.
U manjim sredinama novinarima, koji su zaposleni u javnim servisima ili u privatnim medijima pod kontrolom vlasti, preti se gubitkom posla.
Nezavisno udruženje novinara vodi evidenciju o napadima i pritiscima, ali mnogi novinari ih zbog straha ne prijavljuju.
Omer Karabeg: Gospodine Zovko, vi ste rekli da su novinari u Hrvatskoj poput nezaštićene divljači na koju je sezona lova stalno otvorena.
Zovko: U Hrvatskoj možete biti osuđeni ako objavite istinitu informaciju.
Hrvatsko novinarsko društvo je prošle godine pobrojalo 1160 sudskih postupaka protiv novinara i medija, mada je njihov broj puno veći.
Policija je upala u redakciju portala Net.hr da bi legitimirala kolegicu Đurđicu Klancir, a kolega Gordan Duhaček iz Indexa priveden je zbog jednog tweeta.
Prije godinu dana imali smo sramotnu izjavu bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović.
Kada je jedan ratni veteran iz okolice Splita napisao na Facebooku da novinare treba ubiti, ona je rekla da je to bilo iskazivanje nezadovoljstva.
Bodrožić: RTS služi za golu propagandu vladajuće stranke, pre svega za propagandu Aleksandra Vučića.
Mislim da su mnogi novinari koji danas rade na RTS-u, a koji su važili za profesionalce, obrukali svoju profesiju.
Zovko: I Hrvatska radiotelevizija je pod kontrolom vladajuće stranke – Hrvatske demokratske zajednice.
Ja sam 2018. dao ostavku na mjesto izvršnog urednika news kanala – to je HRT4 – zbog pritisaka i pokušaja cenzure.
Nakon dva sata sam pozvan na razgovor gdje je došlo do svađe.
Moja firma, za koju sam radio 21 godinu, iskoristila je tu svađu da mi da izvanredni otkaz pod optužbama za nekakvo nasilje, što je potpuno nevjerojatno, neistinito i sumanuto.
Krajem 10. mjeseca prošle godine dobio sam sudski spor i moj otkaz je proglašen nezakonitim.
Međutim, Hrvatska radiotelevizija je podigla tri tužbe protiv mene.
Samo u jednoj traže 250.000 kuna, a to je skoro 40.000 eura, za povredu ugleda i časti.
Tužili su i HND čiji sam predsjednik. To je onaj, da tako kažem, pravosudni teror.
Bodrožić: U Hrvatskoj vladajući HDZ disciplinuje državnu televiziju i mnoge lokalne medije, a u Srbiji su, kad je reč o slobodi medija, ugrožena osnovna, elementarna prava.
Toga nije bilo pre dolaska naprednjaka na vlast.
I ondašnja vlast je imala tendenciju da kontroliše glavne medije, ali je postojala ravnoteža moći koja je umnogome doprinela da bude više medijske slobode.
Zovko: To što mi imamo više slobode nije neka velika utjeha.
Mi imamo svojih velikih problema. Osim političkih pritisaka imamo i ekonomske pritiske. Raznorazni lobiji i oglašivači su rak rana hrvatskog medijskog prostora.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
